Ginekologija...

Napisane reči su kao i lepa slika, ona kaže sve, ali ne govori. Zato, gledajući sliku, reči treba izustiti, reći ih, jer jedino tako se urežu i ugrade u naše pamćenje.

31.05.2007.

Defloracija - razdjevičenje

Defloracija (razdjevičenje, defloratio) je naziv za prvi spolni odnos žene, a svaki ponovljeni odnošaj naziva se koitus (coitus, copulatio).

Pri prvom spolnom odnosu ulazak muškog spolnog organa u rodnicu dovodi do razdora djevičanske opne - himena. Himen je nabor sluznice debljine 1-3 mm koji je smješten na ulazu u rodnicu. Može biti različita oblika, ali je najčešće prstenast (hymen anularis). Himen može biti i oblika polumjeseca (hymen semilunaris), zuba (hymen denticulatus), resica (hymen fimbriatus). Osim toga može imati pregradu po sredini pa postroje dva otvora (hymen septus), može imati nekoliko sitnih otvora (hymen cribriformis) ili se sastoji od nekoliko većih nabora (hymen lobatus).

U sredini himena nalazi se otvor (foramen hymenale) koji ponekad nedostaje (atresia hymenalis). U takvim se slučajevima u vrijeme prve menstruacije treba kirurškom intervencijom učiniti otvor na himenu radi izlaska menstrualne krvi. Rubovi himena su glatki ili s naborima. Otvor himena je obično širok 10-15 mm, ali postoje znatne individualne varijacije. Zbog toga ponekad himen ostaje netaknut čak i nakon spolnog odnosa. T se češće događa kod mlađih djevojaka kod kojih himen može biti osobito elastičan.
Prilikom defloracije nastaje jedan ili više razdora himena koji su najčešće smješteni u donjoj polovini. Ti razdori idu do same baze himena (iznimno je ne dosežu), a ponekad mogu prelaziti i na sluznicu rodnice (npr. prilikom nasilnog ili silovitog spolnog odnosa ili kod dječjeg spolnog organa). Tada se javljaju bol i krvarenje različite jačine.
U pravilu rubovi himena zacjeljuju za 7-10 dana. Kod većih razdora potrebno je i duže vrijeme.

Utvrđivanje defloracije na osnovi nalaza promjena na himenu sigurno je samo dok rub razdora još nije zacijelio. Imajući u vidu spomenute varijacije u izgledu i elastičnosti himena, ukoliko nema svježih pokazatelja razdora, treba biti vrlo oprezan u zaključcima.
Karakteristike razdora himena prilikom defloracije su:
- razdor himena seže do baze himena, a nekad prelazi na sluznicu rodnice
- rubovi razdora su zadebljani, zaobljeni i ožiljkasti
- razdor se najčešće nalazi na donjoj polovini himena
- kut razdora himena je oštar

Prirođeni usjeci, nabori na himenu mogu pričinjavati velike teškoće pri njihovu razlikovanju od razdora prilikom defloracije. Karakteristike prirodnih usjeka na himenu su:
- samo iznimno dopiru do baze himena, a nikad ih nema na sluznici rodnice
- rubovi su oštri, tanki i bez ožiljnih promjena
- nalaze se na svim mjestima na himenu
- završetak usjeka ima oblik tupog kuta

Do razdora himena može doći i na druge načine, a ne samo spolnim odnosom, npr., guranjem različitih predmeta u rodnicu radi masturbacije (ili u duševno bolesnih osoba), nepažljivim liječničkim pregledom, a rjeđe prilikom ozljeđivanja. Postoji mogućnost i da neke bolesti ostave ožiljkaste promjene na vanjskom spolovilu žene pri čemu mogu nastati promjene i na himenu. Te se promjene teško mogu razlikovati od razdora prilikom defloracije (npr. kod boginja, razni erozivni vulvitisi - upale stidnice, itd.).
Nalaz sperme u rodnici, čak i su slučaju održanog himena, ne mora biti siguran znak defloracije. Istu vrijednost ima i utvrđivanje spolnih bolesti i trudnoće.
Nasuprot tome, postojanje netaknutog himena siguran je dokaz da do defloracije nije došlo, ako se isključi postojanje osobito elastičnog himena ili neki njegov poseban oblik.

Normalni spolni odnos i defloracija mogući su kod djevojčica najranije od 12. godine. Između 10-12 godine spolni je odnos rijetko izvodiv, a prije 9-10 godina obično nemoguć zbog nerazvijenosti spolnih organa.

30.05.2007.

G-točka je ginekološki vanzemaljac

Naziv G-točka ili Grafenbergova točka odnosi se na malo, ali vrlo osjetljivo područje na prednjem zidu vagine čovjeka. Stimulacija ove točke trebala bi dovesti do nadprosječnog seksualnog uzbuđenja i snažnog orgazma. Iako su mnogi uvjereni u njeno postojanje, dokazi za to vrlo su oskudni.

Ejakulacija u žena
U središtu kontroverze oko G-točke nalazi se i ženska ejakulacija; neke žene prilikom orgazma izlučuju veće količine tekućine, dovoljne da skvase plahte. Mnogi smatraju kako je G-točka ženska prostata te da njena stimulacija uzrokuje ejakulaciju. Godinama je vrijedilo standardno objašnjenje po kojem je "ejakulat" u biti mokraća istisnuta iz mokraćnog mjehura zbog povećane napetosti mišića tijekom orgazma.

Naziv
Ime G-točka skovali su Addiego i suradnici 1981. kako bi odali priznanje dr. Grafenbergu koji je, po njihovoj tvrdnji, prvi predlošio postojanje takvog područja u članku objavljenom 1950.
Engleski naziv: G-spot

Povijest ženske ejakulacije i G-točke
Kroz povijest se ponavljaju opisi izbacivanja tekućine iz vagine prilikom seksualnog uzbuđenja i/ili orgazma. Ove se reference pripisuju i Aristotelu i Galenu. U klasičnoj literaturi također se spominje taj fenomen, ali nije moguće utvrditi jesu li to autori vidjeli, ili su pisali o iskustvima drugih osoba. Autor prvog modernog opisa ženskih genitalija i pitanja ženskog ejakulata je nizozemski liječnik Regnier De Graaf koji je u 17. stoljeću detaljno opisao vanjski izgled mokraćne cijevi i žlijezde koje je okružuju te za njih dodao da bi se mogle zvati ženska prostata. Prostata žena nije bila upitna sve dok dvjesto godina kasnije dr. Alexander Skene, profesor ginekologije u bolnici Long Island College Hospital u New Yorku, nije napisao članak u kojem detaljno opisuje različite žlijezde i vodove koji okružuju mokraćnu cijev. Otada su te žlijezde poznate pod nazivom 'Skeneove žlijezde'.
Njemački porodničar Ernst Grafenberg 1950. je u članku objavljenom u časopisu International Journal of Sexology pisao o izbacivanju tekućine iz mokraćne cijevi tijekom seksualnog uzbuđenja te o svom uvjerenju kako ta tekućina nije mokraća već sekret koji izbacuju uretralne žlijezde povezane s erogenom zonom u prednjem zidu vagine.
Znanstvena je javnost velikim dijelom bila skeptična glede ženske ejakulacije jer nije bilo jasno otkud ejakulat dolazi, je li uistinu ima istu konzistenciju kao muški ejakulat ili se radi o stres inkontinenciji - nevoljnom izlasku mokraće iz mjehura. Naziv "ženska ejakulacija" pojavljuje se u radovima Sevely i Bennetta (1975) te Belzera (1981) i tada se definira kao "izbacivanje tekućine" koja je barem djelomično podudarna muškom ejakulatu, a ne drugim tekućinama koje se mogu potencijalno izlučiti tijekom ženskog orgazma - mokraća i vaginalni sekret.
Naziv G-točka prvi je put predstavljen javnosti 1982. godine kad je objavljena popularna knjiga o ljudskoj seksualnosti "The G spot and other recent discoveries about human sexuality". Autori Ladas, Whipple i Perry su se pozivali na Grafenbergov članak u kojem se spominje erogena zona u prednjem dijelu vagine.

Postoje li dokazi?
Istraživanja pokazuju kako je vjerovanje u postojanje G-točke neupitno i široko prošireno, barem među profesionalnim ženama. Upitnik sa 192 pitanja o ženskoj seksualnosti poslan je uzorku od 2350 žena zaposlenih u zdravstvu u SADu i Kanadi. 55% žena ispunilo je upitnik; 84% od njih "vjeruje kako postoji vrlo osjetljivo područje u vagini" koje odgovara popularnoj G-točki. Najpopularnije knjige o seksualnosti postojanje G-točke uzimaju zdravo za gotovo; čak i američki fakultetski udžbenici pišu kako je točka "smještena na prednjem zidu vagine, otprilike jedan centimetar od površine, na trećini ili polovini puta od otvora vagine".
S obzirom na široko prihvaćeno uvjerenje o postojanju G-točke, normalno je očekivati da postoji mnoštvo znanstvenih dokaza o tome. Takvih dokaza je, međutim, vrlo malo. Dva se tipa dokaza obično navode: prvi je bihevioralni (temeljen na proučavanju ponašanja), a drugi se temelji na tvrdnjama o ženskoj ejakulaciji. Pitanje ženske ejakulacije ovdje je važno jer se obično spominje zajedno s G-točkom i navodno potvrđuje njeno postojanje. Osim toga, neki autori pogrešno tumače postojanje žlijezda u ženskoj vagini koje mogu dovesti do ejakulacije.

Bihevioralni dokazi
Ladas i suradnici objavili su anegdotalne slučajeve žena koje su doživjele snažne orgazme nakon stimulacije G-točke. Osim ovih anegdotalnih prikaza, postoje svega dva znanstvena članka u kojima se objavljuje efekt simulacije ovog specifičnog područja. Prva studija govori o jednoj ženi koja je imala "dublje" orgazme kad joj je stimulirana G-točka. Tijekom pregleda ženi je stimulirano područje gdje bi se trebala nalaziti G-točka i navodno je područje uslijed stimulacije "naraslo za 50%". Goldberg i suradnici su dvije godine kasnije ispitali jedanaest žena kako bi utvrdili postoji li G-točka i kakva je tekućina koja izlazi tijekom eventualne ženske ejakulacije. Dva ginekologa su pregledala svaku ispitanicu i za to su prošli poseban trosatni trening. Trening se sastojao od "posebnog tipa pregleda vagine s obje ruke kao i seksološki pregled tijekom kojeg su pipali cijelu vaginu u smjeru kazaljki na satu". Korištenjem ove tehnike, dva su ginekologa zaključila kako žetiri od jedanaest ispitanica imaju G-točku.
Ovi dokazi su upitni čak i da je ovakvom tehnikom G-točka utvrđena i na mnogo većem broju žena jer će gotovo svaka nježna stimulacija vagine rukom u povoljnim okolnostima dovesti do seksualnog uzbuđenja pa i do orgazma. Ako stimulacija rukom područja gdje se navodno nalazi G-točka dovede do seksualnog uzbuđenja to nije dokaz da je to područje po građi drugačije od ostatka vagine. Ispitanice u ovom istraživanju su znale da istraživači traže G-točku, kao i ginekolozi i u takvim uvjetima i to lako može dovesti do drugačijeg odgovora na podražaj.
Grafenbergov originalni rad iz 1950-e također ne donosi nikakve konkretne dokaze već autor piše o svom uvjerenju kako je ejakulat rezultat stimulacije 'erogene zone uz mokraćnu cijev u prednjem zida vagine'. U tom se radu ne spominje nikakva "točka".

Dokazi o ženskoj ejakulaciji
Drugi izvor dokaza za postojanje G-točke jest tvrdnja da žene ponekad ejakuliraju tekućinu tijekom orgazma, a koja nije mokraća (urin). Grafenberg je pisao o mogućem postojanju takve ejakulacije. Ladas i suradnici su u svojoj knjizi tome posvetili cijelo poglavlje koje se sastoji od incidentalnih opisa dobijenih od žena. Belzer i suradnici smatraju žensku ejakulaciju mogućom na temelju takvih opisa i razgovora s malim brojem žena Nekoliko znanstvenika provelo je kemijske analize ženskog ejakulata, međutim takvih je studija malo, broj ispitanica je uvijek mizeran i rezultati nisu podudarni. Addiego i suradnici analizirali su mokraću i ejakulat od jedne ispitanice i zaključili kako u ejakulatu ima više prostatične kisele fosfataze, što bi bio indirektni dokaz za postojanje "ženske prostate". Istraživanjima je dokazano kako ove prostatične sastojke izlučuju Skeneove žlijezde. U drugim se studijama mokraća i "ejakulat" nisu razlikovali. Dokazano je i kako pojačana stimulacija tijekom seksualnog uzbuđenja može dovesti do nenamjernog otvaranja ušća mokraćnog mjehura, bez obzira radi li se o stimulaciji klitorisa, vagine ili oboje. To znači da stimulacija prednjeg zida vagine nije jedini preduvjet za izbacivanje tekućine tijekom orgazma. Iako se u ženskom ejakulatu nalaze prostatične komponente iz Skeneovih žlijezda, one se u mokraćnoj cijevi mogu pomiješati s mokraćom iscijeđenom tijekom orgazma. Zasad ne postoje dokazi po kojima se ejakulat izlučuje isključivo is Skeneovih žlijezda. Dok je nedvojbeno potvrđeno kako određeni broj žena tijekom orgazma izlučuje tekućinu (ejakulat) iz spolnih organa, još uvijek nije jasno o kakvoj se tekućini točno radi i otkud potječe. Kod nekih je žena vjerojatno sama mokraća, kod drugih mješavina mokraće i izlučevina Skeneovih žlijezda, a kod nekih možda u potpunosti dolazi iz Skeneovih žlijezda ili neke X-točke koja tek što nije otkrivena.

Anatomski argumenti
Znanstvenici su razmotrili i anatomski pristup pitanju prisutnosti prostatičnih komponenata u ženskom ejakulatu koji se sastoji od proučavanja građe tijela.
Ukoliko žena ejakulira tekućinu koja nije mokraća ili ima sastojke koji se ne nalaze u mokraći, onda ta tekućina ne dolazi iz mokraćnog mjehura ili bar ne isključivo iz mjehura. Ako Skeneove žlijezde odgovaraju prostati, moglo bi se očekivati da su njihove izlučevine slične onima iz prostate. Tu su hipotezu testirali Tepper i suradnici. Uzeli su osamnaest uzoraka od obduciranih tijela te jedan uzorak dobijen nakon kirurškog zahvata. Uzorci žlijezda su secirani i testirani na imunološke reakcije i prisutnost kisele fosfataze specifične za prostatu te prostatičnog specifičnog antigena (PSA). Rezultati su pokazali kako parauretralne žlijezde usitinu posjeduju antigene supstance identčne onima iz prostate. Ti su rezultati kasnije potvrđeni radovima drugih autora. Temeljem ovih nalaza Zaviacic i Ablin su predložili da se više ne koristi naziv Skeneove žlijezde već ženska prostata. Bez obzira na naziv, ova istraživanja daju slijedeće objašnjenje ženske ejakulacije: stezanjem mišića oko mokraćne cijevi tijekom orgazma dovodi do otpuštanja sekreta iz Skeneovih žlijezda i stoga se u ženskom ejakulatu može naći veća količina prostatičnog specifičnog antigena i kisele fosfataze.
Ovaj koncept žlijezda koje otpuštaju nešto pogrešno je povezan s navodnim područjem s velikom količinom živčanih završetaka koje bi dovelo do pojačane stimulacije. U udžbeniku kojeg su autori Crooks i Baur navodi se kako je G-točka "sustav žlijezda (Skeneove žlijezde) i odvoda koji okružuju mokraćnu cijev".
Ukoliko G-točka uistinu postoji, onda je sigurno nešto više od "sustava žlijezda i njihovih odvoda". To bi trebalo biti područje bogato đivčanim završecima, ne žlijezdanim vodovima.
Histološka istraživanja analizom tkiva pod mikroskopom dosad nisu dokazala postojanje područja vrlo bogatog živčanim završecima koje bi moglo biti G-točka.
Pitanje postojanja G-točke nije samo pitanje od sporednog anatomskog značenja. Mnoge žene vjeruju kako G-točka uistinu postoji. Ako G-točka ne postoji, žene su poprilično dezinformirane o svojim tijelima i seksualnosti. One koje ne uspiju "pronaći" svoju G-točku mogu stoga biti ozbiljno razočarane.

G-greben
U nedostatku dokaza o postojanju G-točke, mnogi se hvataju za slamke i mijenjaju defenicije ove iluzorne erogene zone. Autor Gary Schubach tvrdi da erogena zona u prednjem zidu vagine postoji, ali da nije "točka" nego "krista", odnosno greben. G-greben je, po njemu, mjesto na kojem se Skeneove žlijezde izbočuju u vaginu. Svoju tvrdnju argumentira nalazima slovačkog patologa Milana Zaviacica koji je većinu radnog vijeka proveo u istraživanju Skeneovih žlijezda, naziva ih 'ženska prostata' te tvrdi kako one imaju erogena svojstva. Profesor Zaviacic, dapače, preporučuje i prilagočenu misionarsku pozu kojom se Skeneove žlijezde bolje stimuliraju i omogućuje intenzivnije uzbuđenje i bolji orgazam.

G-vanzemaljac
Iako je vjerovanje u postojanje G-točke vrlo prošireno, dokazi za njeno postojanje su toliko oskudni da ih gotovo i nema. U znanstvenoj literaturi je objavljeno zanemarivo malo članaka na ovu temu i opisani su dokazi upitne kvalitete. Zanimljivo je kako članci koji opisuju dvanaest žena od kojih je pet "imalo" G-točku mogu proizvesti takav val dezinformacija. Anatomska i histološka istraživanja dosad nisu dokazala postojanje G-točke i poprilično je nevjerojatno da je ta struktura uspjela izbjeći znanstvenicima tijekom svih ovih godina i napredaka u medicini.
Dok se ne objave histoložka i anatomska istraživanja koja će znanstvenim metodama i na velikom uzorku žena dokazati njeno postojanje, G-točka ostaje ginekoložki vanzemaljac: svi je traže, svi o njoj govore, ali njeno postojanje nije dokazano objektivnim znanstvenim metodama.

28.05.2007.

Pomlađivanje vagine

Nitko nije posve zadovoljan svojim izgledom i na raspolaganju nam je niz metoda za privremene i trajne korekcije. Uz dijete, vježbanje, šminkanje, packanje stotinama kremica, niz kozmetičkih i kirurških zahvata, sad je na raspolaganju i pomlađivanje vagine - najnoviji zapadnjački korektivni trend koji će naša tijela približiti savršenstvu!
Možda zato jer je žena nesigurna, možda joj smeta izgled vanjskog spolovila ili osjeća nelagodu tijekom spolnog odnosa, nošenja određene odjeće ili izvođenja nekih vježbi...
Kirurzi koji izvode ove zahvate garantiraju zadovoljstvo, bez obzira pomlađuje li se vagina iz estetskih ili medicinskih razloga. Kako raste broj ovih zahvata, sve je više kritičara koji ih smatraju ekstremnim izrazom vaginalne taštine te se pitaju dokud su žene - i liječnici- spremni ići kako bi dosegli savršenstvo. Liječnici koji pomlađuju vagine i sami priznaju kako je granica između estetskog zahvata i medicinske nužde ovdje vrlo zamagljena. To je u biti varijacija zahvata koji se rutinski izvodi kod inkontinencije (nevoljnog mokrenja) i prolapsa (ispadanja organa); njime se osnažuje vaginalni zid i na taj način pruža potpora dnu zdjelice, mjehuru i završnom dijelu debelog crijeva. To se ne da zaključiti iz propagandnih poruka niza klinika koje zahvat reklamiraju kao siguran ključ za nevjerojatan seks. "Nemate pojma kako seks može biti dobar i kako vagina može dobro izgledati!"
Vaginalni dekorateri zahvate ovako dijele:
- standardno lasersko pomlađivanje vagine - učvršćuje vaginalne zidove, liječi nevoljno ispuštanje mokraće i "pojačava seksualni užitak"
- dizajnerska laserska vaginoplastika - služi oblikovanju tzv. dizajnerske vagine, smanjuje stidne usne, preoblikuje izgled vanjskog spolovila, popravlja opušteni perineum (dio tijela između spolovila i otvora debelog crijeva) i po potrebi uključuje oblikovanje novog himena (himenoplastika)
Kako ne bi ponuda bila posve oskudna, nudi se i pojačanje G-točke ili G-shot: uštrcavanje injekcije kolagena u vaginu na mjestu gdje se navodno nalazi G-točka, a s ciljem njenog "jednostavnijeg lokaliziranja". Izbjeljivanje anusa također je na cjeniku.
Kad smo već kod cjenika, američki liječnici koji se bave ovim zahvatima ne rade za badava! Za dizajnersku vaginu traže 27 000 - 36 000 kn. Smanjenje i oblikovanje malih stidnih usana - jednaka cijena. Učvršćivanje kože i tkiva perineuma košta od 21 000 - 36000 kn. Povećanje velikih stidnih usana uz pomoć masnog tkiva izvađenog iz Vaših bokova: 30 000 kn. Uklanjanje masnog tkiva s Venerina brijega i gornjih dijelova velikih stidnih usana: svega 6 000 kn. Standardno lasersko pomlađivanje vagine koje učvršćuje vaginalne mišiće: 30 000 - 48 000 kn. Niste više djevica i to Vam nije po volji: novi himen samo 15 000 kn. A ako niste zadovoljni veličinom svoje G-točke ili ako je uopće ne možete pronaći, što ne bi bilo čudno budući se objektivni dokazi o njenom postojanju mogu na prste ruke nabrojati, za to treba izdvojiti nekih desetak tisuća kuna.
Zahvati koji se izvode gotovo cijelo stoljeće za medicinske potrebe sad se reklamiraju u modnim časopisima pod zvučnim imenima tipa 'dizajnerska vagina'. Armani odsad ne kreira samo Vašu odjeću; požurite kako biste si obezbjedili Armani-vaginu! I sudeći prema izgledu ovih specijalista, njihova voznog parka, obiteljskih kućica i ordinacija, ne bi se reklo da im nedostaje kandidata. Oni se time i otvoreno hvale. Kad novinari pitaju liječnice koje dizajniraju nove vagine jesu li se i same podvrgle zahvatu, odgovori su redovito negativni.
Kad živite u Americi, imate novca, žensko ste i desetak zadnjih plastičnih operacija nije poboljšalo vaš seksualni život, samopouzdanje, muža niti djecu, potrošiti još par tisuća dolara na pomlađivanje vagine prava je sitnica. Možda je baš to ono nešto što će vam napokon srediti život. A možda i nije.

25.05.2007.

STA JE AIDS?

Donosimo Vam opsiran pregled oboljenja koje godisnje odnosi milione ljudskih zivota

Skracenice SIDA (na francuskom: Syndrom d’Immunodeficience Acquiese) ili AIDS (na engleskom: Acquired Immune Deficiency Syndrome) znace na nasem jeziku sindrom stecenog gubitka sposobnosti imunoloske odbrane. Sindrom oznacava skup simptoma i znakova oboljenja koji se javljaju zbog gubitka sposobnosti imunoloske odbrane. Ovaj skup simptoma i znakova oboljenja ne mora da se ispoljava uvijek u punom obimu. U nekim slucajevima ispoljava se samo jedan (npr. slabljenje-gubitak tezine), a u nekim slucajevima vise njih (zapaljenje pluca, gubljenje tezine, otok limfnih zlijezda, pojava tumora na kozi i unutrasnjim organima i dr.). Steceni gubitak imunoloske odbrane oznacava da je neki uzrocnik onemogucio imuni sistem da se efikasno brani i savlada invazija su obuhvatile osobe zarazene HIV-om pokazuju da danas neki ispitanici uopste nemaju simptoma, a kod nekih je prisutno jedino povecanje limfnih zlijezda (generalizovana limfadenopatija). To znaci da se nece kod svih osoba zarazenih HIV-om razviti AIDS, vec da to zavisi personalno od osobe do osobe.

Osobine HIV/AIDS-a
Virus humane imunodeficijencije (HIV) pripada familiji virusa Retroviridae, pod-familiji Lentivirinae. Virus ima sve karakteristike retrovirusa. Velicina mu je 100-140nm, ima nukleoproteinsko jezgro i dvoslojni lipoproteinski omotac. U jezgru se nalazi ribonukleinska kisjelina (RNK) i neophodni enzimi: reverzna transkriptaza, ribonukleaza i integraza. U genomu virusa nalaze se tri strukturna gena potrebna za replikaciju virusa: gag (za sintezu proteina kapside viriona), pol (za sintezu enzima) i env (za sintezu glikoproteina omotaca), kao i sedam regulatornih gena. Funkcije ovih gena su poznate i oni upravljaju sa umnozavanjem virusa. Oko genoma i enzima je-zgra nalazi se proteinski omotac, koji predstavlja antigen jezgra proteina 24 (p24). Na povrsini virusa nalazi se lipoproteinski omotac, koji nastaje od omotaca celije u kojoj se virus razmnozava, dok drugi dio omotaca potice od samog virusa i njega cine glikoproteini 41 (gp 41) i 120 (gp120) koji su kao siljci pobodeni u lipoproteinski omotac. Ovakav sastav virusa, kao i saznanje da je dvije decenije prije utvrdivanja ovog oboljenja bilo osoba koje su umrli od infekcije HIV-om, sto je potvrdeno ispitivanjem njihovih seruma koji su sacuvani u zamrznutom stanju, sasvim sigurno odbacuju tvrdnju da je HIV vjestacki napravljen i namjerno napravljena epidemija sa njim.

Virus humane imunodeficijencije je dosta osjetljiv u spoljnjoj sredini i temperatura od 56�C ga inaktivise za 30 minuta. HIV je osjetljiv i na niske i jako visoke pH vrijednosti (<3 i >10). Derivati hlora su najbolje dezinfekciono sredstvo za HIV, kao i alkohol. Temperatura do -70�C virus ne ostecuje, a otporan je i na UV i gama zrake.

Virus se preko gp 120 vezuje za molekul CD4 koja se nalazi na glavnoj regulatornoj celiji imunog sistema pomocnickom T limfocitu (CD4 T limfocitu), CD4 molekuli se nalaze i na makrofagama, gelijalnim celijama mozga, dendriticnim celijama koze i sve one mogu vezati HIV za sebe i postati inficirane. Poslije ulaska u CD 4 T limfocit, virusna RNK se pomocu reverzne transkriptaze (obrnuti prepisivac) prepise u DNK i ugradi u genom domacina kao provirus. Ovako ugradena virusna DNK koristi normalne mehanizme domacinove celije za svoje umnozavanje, onemogucavajuci na taj nacin regulatornu funkciju CD 4 T limfocita, a samim tim rusi sposobnost imunog sistema da se brani od mikroorganizama. Inficirane celije mogu se naci u mozgu, limfnim zlijezdama, timusu, plucima, kostinoj srzi, kozi kao i u tankom i u debelom crijevu.

Do sada su otkrivena dva tipa virusa: HIV1 i HIV2. HIV1 je rasprostranjen u citavom svijetu dok je HIV2 pronaden u Zapadnoj Africi. Karakteristicno za HIV2 je da se on 2 puta brze razmnozava od HIV-a1. Kod zarazene osobe virus se nalazi u svim tjelesnim tecnostima i tkivima, u manjoj ili vecoj koncentraciji. Tecnosti u kojima je najveca koncentracija virusa i preko kojih se najlakse moze prenijeti su:
• Sperma
• Vaginalni sekret
• Majcino mlijeko
• Cerumen (usna mast)
• Likvor (mozdano-mozdinska tecnost).

AIDS (sindrom stecenog gubitka imuniteta) je smrtonosna, neizljeciva, polno prenosiva bolest koja predstavlja posljednji stadijum HIV infekcije. AIDS karakterise gubitak tjelesne tezine vise od 5kg u toku jednog do dva mjeseca (ako za to ne postoje drugi razlozi), povisena temperatura, stalni zamor, jace nocno znojenje, stalna glavobolja, otok limfnih zlijezda u parovima na vratu, potiljku i ispod pazuha, dugotrajni suvi i uporan kasalj, ucestali prolivi i bolovi u stomaku, bijele naslage na jeziku i usnoj supljini. Na to se nastavljaju razni simptomi oboljenja mozga, pluca, srca, probavnih organa i koze, a kod nekih bolesnika javljaju se i odredene vrste malignih tumora.


PRENOS HIV INFEKCIJE

Nastavak opsirnog pregleda oboljenja AIDS. Ovaj put nesto vise o prenosu HIV infekcije.

Osnovni nacin prenosenja HIV infekcije je seksualnim putem. To je prirodan nacin za prenosenje i predstavlja najveci problem u sprjecavanju sirenja infekcije. Prenosenje seksualnim kontaktom je problem jer je seksualni nagon, poslije nagona samoodrzavanja, najjace ispoljen nagon i to posebno kod mladih osoba. Ove osobe su u isto vrijeme i najugrozenije i predstavljaju oko 90% oboljelih u dobu od 15 do 45 godina starosti, kako muske tako i zenske populacije. U spermaticnoj tecnosti muskarca, kao i u vaginalnom sekretu zena, koji su inficirani, nalazi se Prenosenje HIV infekcijeveliki broj celija inficiranih HIV-om. Moze se smatrati da je dovoljno da jedna celija inficirana HIV-om prodre u organizam i dodje do limfnih organa i dovede do infekcije HIV-om sa svim vec opisanim posljedicama. Kada je u pitanju vaginalni seksualni odnos, HIV se lakse prenosi sa muskarca na zenu jer je vaginalna sluzokoza mnogo osjetljivija i lakse se prenosi pa stvaraju mikropovrede zahvaljujuci kojima virus iz sperme dospijeva u krvotok zene.

Najrizicnijim se smatra analni seksualni odnos jer je predio analnog otvora i ratkuma bogat krvnim sudovima a sluzokoza je tanka i podlozna povredama. Oralni seksualni odnos se takodje smatra rizicnim i to kod oba partnera stim sta je aktivni partner u vecem riziku u odnosu na pasivnog.
Pored ovog, prirodnog nacina prenosenja, HIV se moze prenijeti i krvlju (upotrebom istog sprica za ubrizgavanje droga, ubodom medicinskog radniika prilikom hiruske intervencije ili davanja injekcija osobama koje su zarazene HIV-om, bratimljenjem, tetoviranjem, tokom porodaja novorodencadi u HIV pozitivnoj majci). Danas se sva krv testira na HIV i posebnim termickim postupkom obraduje, te je rizik od zaraze putem transfuzije krvi i krvnih derivata ekstremno mala. Prenosenje preko transfuzije krvi ili krvnih derivata prakticno je onemoguceno jer se i krv, kao i tkiva i organi za transplataciju uzimaju samo od osoba koje nisu HIV inficirane. U nasoj zemlji od 1987. godine zakonski je regulisana kontrola svih produkata krvi, tkiva i organa na HIV.

Treci moguci nacin transmisije HIV-a je vertikalnim putem tj. sa inficirane majke na plod u trudnoci, prilikom porodaja ili prilikom dojenja, putem majcinog mlijeka. U novije vrijeme trudnice zarazene HIV-om podvrgavaju se antiretrovirusnoj terapiji i tada je vjerovatnoca radanja HIV inficirane djece 1-5%, za razliku od slucajeva gdje nije upotrijebljena terapija kada taj procenat iznosi oko 30%. Uzimanje lijeka zidovudina (AZT) tokom trudnoce znacajno ce smanjiti rizik prenosenja HIV-a na dijete. Ukoliko se takvo lijecenje kombinuje s carskim rezom, rizik infekcije se moze svesti na 1%.

Definitivno je utvrdeno da se HIV infekcija ne prenosi:
rukovanjem, poljupcem, koriscenjem istih prostorija (stan, kancelarija, skola), koriscenjem istog telefona, kompjutera, koriscenjem zajednickog pribora za jelo, koriscenjem istog pribora za pice, spavanjem u istom krevetu, grljenjem, koriscenjem istog kupatila, peskira i ubodom insekta.
Tecnosti u kojima je najveca koncentracija virusa i preko kojih se najlakse moze prenijeti su:
krv i krvni derivati, sperma, vaginalni sekret, majcino mlijeko, cerumen (usna mast) i likvor (mozdano-mozdinska tecnost).

Iako su naucnici otkrili HIV u slini zarazenih osoba, nema dokaza da se virus moze prenijeti putem sline. Laboratorijska istrazivanja su pokazala kako slina sadrzi prirodne sastojke koji inaktiviraju virus. Studije su takode pokazale kako ne postoje dokazi da se HIV prenosi poljupcem u obraz ili tzv. �dubokim poljupcem�. Naucnici takode nijesu pronasli dokaze da se HIV prenosi znojenjem, suzama, urinom ili stolicom. Istrazivanja u porodicama u kojima zivi osoba zarazena HIV-om jasno su pokazale da se virus ne prenosi zajednickim koristenjem pribora za jelo, rucnika, posteljine, bazena ili telefonske slusalice. HIV se ne prenosi ubodom komaraca i ostalih insekata. Osoba koja vec ima neku polnu bolest poput klamidijske infekcije, kapavca ili herpesa, podloznija je zarazi HIV-om kada spava sa zarazenom osobom.

24.05.2007.

Lymphogranuloma ingvinale

Uvod
Limfogranuloma ingvinale (lymphogranuloma venereum) je spolna bolest karakteristična za tropska i suptropska područja, a kod nas i u Europi najveća incidencija bolesti se bilježi u lučkim gradovima, vezano uz prostituciju. Češća je među muškom populacijom.

Mikrobiologija
Uzročnik bolesti je Chlamydia trachomatis, serotipovi L1, L2 i L3.

Klinička manifestacija bolesti
Prvi klinički znak bolesti je primarna lezija koja se prezentira kao papula koja prelazi u papulovezikulu, nakon čeka nastaje plitka ulceracija. Primarna lezija se nalazi na vanjskim genitalima, a kod žena u vagini ili cerviksu. Otprilike mjesec dana nakon javljanja primarne lezije nastupa slika regionalnog limfadenitisa što je glavni simptom bolesti. Limfni čvorovi postupno rastu, kofluiraju međusobno, omekšaju te se na kraju gnojni sadržaj prazni van putem fistula. Kod muškaraca su najčešće zahvaćeni ingvinalni čvorovi i to češće samo na jednoj strani. Proces se smiruje nakon 2-3 mjeseca. Kasne komplikacije se javljaju godinama nakon primarnog procesa, a javljaju se u obliku ulceracija, striktura i fistula. Fistuliranje može stvoriti komunikacije između uretre i vagine, vagine i rektum. Kasne promjene su češće kod žena.

Dijagnostika
Dijagnostika se temelji na anamnezi, kliničkoj slici, a konačno se dokazuje laboratorijskim metodama; mikroskopiranje preparata bojanog po Giemsi, dokaz porasta titra protutijela.

Terapija
Antibiotska terapija. Lijek izbora su tetraciklini.


Morbus Reiter

Uvod

Morbus Reiterova je bolest karakterizirana s četri glavna simptoma: Balanitis, Uretritis, Conjunctivitis i Artritis (BUCA). Bolest je rijetka, a obolijevaju isključivo mladi muškarci. Etiopatogeneza bolesti nije sasvim razjašnjena, a sumnja pada na autoimune procese u organizmu.

Klinička manifestacija bolesti
Gotovo uvijek se nalazi akutni uretritis, uz gnojni iscjedak, jake bolove prilikom mokrenja i visoku temperaturu. Urogenitalni trakt može biti zahvaćen i u obliku balanitisa, prostatitisa, cistitisa, pijelonefritisa. Kod velikog broja bolesnika javlja se upala zglobova, poliarthritis, pri čemu su zglobovi bolni i otečeni. U oko polovice oboljelih zapaža se gnojna upala spojnice, conjuncivitis purulenta. U nekih bolesnika mogu se naći na koži i psorijaziformne promjene. Bolest ima kronični tijek i sklonost recidiviranju.

Dijagnostika
Povijest bolesti, fizikalni nalaz, ubrzana sedimentacija, leukocitoza, povišenje alfa 2 globulina.

Terapija
Simptomatska terapija. Tetraciklini, protuupalni lijekovi (aspirin), sistemska primjena kortikosteroida, u krajnoj liniji metotreksat.

Pediculosis pubis (Phtiriasis pubis, stidna ušljivost)

Uvod
Pediculosis pubis je bolest kože koju uzrokuju stidne uši. Bolest je široko rasprostranjena po čitavom svijetu. Glavni način prijenosa je spolni kontakt, dok su drugi oblici prijenosa uzročnika rjeđi.

Mikrobiologija

Bolest uzrokuje stidna uš, Phtirius pubis. Uš ima izduženu četvrtastu glavu s dva jasno izražena oka. Tijelo je plosnato s relativno velikim zatkom. Stidna uš je nešto kraća od sive ili bijele uši, ali ima relativno duže nožice. Životni vijek uši je oko mjesec dana. Ženka tijekom svog životnog vijeka uspije položiti 200-300 jaja (gnjida) koje lijepi uz vlas. Pošto se nova uš izlegne za 2 tjedna, za oko tri tjedna razvija se odrasli oblik nametnika.
Odrasla uš je pričvršćena uz korijen dlake gdje siše krv domaćina.

Klinička manifestacija bolesti

Glavni znak bolesti je svrbež u području pubične regije. Mogu biti zahvaćena i perianalne, periumbilikalna, a rjeđe i aksilarna regija. Dlake su posute sitnim bjelkastim tvorbama, gnjidama. Na mjestu uboda uši mogu se naći sitne plavkaste mrlje.

Dijagnostika
Anamneza (promiskuitet, zaraženi partner), nalaz gnjida na dlakama, prisutnost plavih mrlja na koži zahvaćene regije, svrbež. Dijagnoza se potvrđuje nalazom ličinki i odraslih uši povećalom.


Terapija
Primjena živinog precipitata ili lindana na zahvaćena područja. Mogu se primijeniti i insekticidi (npr. DDT).

Ulcus molle (kankroid, meki čankir)

Uvod
Ulkus mole je spolna bolest koja se prenosi spolnim putem. U našem području nalazimo tek sporadične slučajeve bolesti, i to uglavnom u lučkim gradovima, vezano uz prostituciju.

Nastanak bolesti
Prilikom seksualnog čina (penetracije) bakterijski uzročnici bolesti sa zaražene osobe prodiru kroz sluznicu genitalnih organa zdrave osobe gdje izazivaju imunološki odgovor. Rezultat upalne reakcije je ulkusna tvorba, tzv. meki čankir.

Mikrobiologija
Uzročnik bolesti je gram negativna štapićasta bakterija Haemophylus ducrey.

Klinička manifestacija bolesti
Nakon inkubacije koja iznosi 2-4 dana, na mjestu ulaska uzročnika u sluznicu nastaje papula. Papula prelazi brzo u pustulu, a nakon nekoliko dana pustula otpada, čime postaje vidljiv defekt koji se širi u dubinu i širinu. Promjena koja je nastala ima karakterističan izgled: ulkus čiji su rubovi podrovani, dok je dno ulkus neravno, prekriveno gnojem. Oko promjene vidi se upaljeno, crveno, eritematozno područje. Ulkusi mogu biti pojedinačni ili u skupinama. Kod muškaraca promjena se najčešće nalazi na glansu penisa, ali se može naći i na mošnjama ili čak na unutarnjoj strani bedara. Kod žena promjena se najčešće nalazi na stidnim usnama. Ulkus mole često prate limfangitis i povećanje limfnih čvorova, što se može javiti odmah nakon pojave ulkusa, ili nakon više tjedana ili mjeseci. Limfni čvorovi su povećani, međusobno slijepljeni, bolni, srasli uz podlogu i kožu. Kad se čvorovi zagnoje, dolazi do pojave fluktuacije, perforacije i pražnjenja gnojnog sadržaja, nakon čega zaostaju ožiljci.

Oblici mekog čankira
Ulcus molle elevatum-karakteriziran je obilnim granulacijskim tkivom na dnu ulkusa koje se izdiže iznad rubova promjene.
Ulcus molle folliculare-promjena relativno manje veličine koja se nalazi na folikularno, pa se u sredini vidi dlaka.
Ulcus molle serpiginosum-relativno veći ulkus koji stalno progredira, a rub mu se širi u okolinu u obliku zmijolikih vijuga.
Ulcus molle gangrenosum-zbog sekundarne superinfekcije rane dolazi jakog razaranja i destrukcije tkiva.
Ulkus mixtum-ulkus molle udružen s ulkus durum. Ulkus mole je naknadno zaražen treponemom palidom, pa primarna promjena mekog čankira nakon 2-3 tjedna postaje tvrda, odnosno dobija karakteristike tvrdog čankira.


Dijagnostika
Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju anamneze, kliničke slika i dokazom uzročnika u razmazu gnoja ili nekrotičnog tkiva iz ulkusa.

Terapija
Antibiotska terapija. Lijek izbora su tetraciklini i eritromicin.


 

Urethritis non specifica

Uvod
Nespecifični uretritis označava svaku onu upalu uretre koja nije uzrokovana gonokokom, tj. N. gonorrhoeae. Uzroci se mogu podijeliti u dvije glavne skupine: infekciozne i neinfekciozne uzroke. Infekciju najčešće izazivaju klamidije, mikoplazme, razne druge bakterije (npr. koli bakterije, streptokok), protozoa (npr. trihomonas), gljive (npr. Candida albicans), virusi (herpes simpleks virus). Neinfekcijski uzroci uretritisa mogu biti mehanički (npr. kateterizacija), medikamentozni, prehrana, fizikalni (pothlađivanje).

Klinička manifestacija bolesti
Najčešći je simptom iscjedak iz uretre i obično se radi o jednoj kapi koja se pojavljuje ujutro. Subjektivne smetnje su obično slabo izražene.

Oblici bolesti

Nespecifični uretritis uzrokovan klamidijama
Spolna zarazna bolest koju uzrokuju Clamydiae trachomatis, serotipovi D-K. Jedna je od najčešćih spolnih zaraza. Smatra se da više od polovice nespecifičnih uretritisa ima podlogu u infekciji klamidijama. Zaraza se prenosi isključivo spolnim putem, uz vrlo visoku kontagioznost.

Klinička manifestacija bolesti
Inkubacija je relativno kratka i traje otprilike 7-20 dana. nakon perioda inkubacije javlja se sluzavi, rjeđe gnojni iscjedak iz mokraćne cijevi. Nakon nekoliko dana iscjedak nestaje i bez terapije.

Komplikacije
Kod muškaraca može doći do patološkog suženja (strikture) mokraćne cijevi, epididymitis (upala pasjemenika). Kod žena postoji opasnost širenja infekcije na druge dijelove urogenitalnog trakta, a komplikacije širenja infekcije mogu biti sterilitet ili vanmaternična trudnoća.

Dijagnostika
Uzročnik bolesti se dokazuje mikroskopiranjem uzorka bojanog po Giemsi ili metodom korištenja monoklonskih protutijela u fluorescentnom mikroskopu.

Terapija
Antibiotici. Prvi lijek izbora su tetraciklini, a u obzir dolaze eritromicin i azitromicin.

Nespecifični uretritis prouzrokovan mikoplazmama
Spolna zarazna bolest koju uzrokuju mikoplazme. Klinička slika bolesti se uglavnom sastoji od iscjetka iz uretre koji je oskudan i bjelkast. Karakteristično je za taj iscjedak da je bakteriološki negativan. Mikoplazme još mogu uzrokovati prostatitis, adneksitis, regionalni limfadenitis.


Nespecifični uretritis uzrokovan stafilokokom, streptokokom i koli bakterijom
Navedene bakterije uzrokovati uretritis, ali i prostatitis, epididimitis, pijelonefritis, cistitis. Dijagnoza se postavlja isključivanjem gonoreje, metodom bojenja po Gramu i dokazom uzročnika u kulturi. Terapija se provodi antibioticima.

Spolno prenosive bolesti uzrokovane klamidijom (Chlamydia trachomatis)

 

Što je to Chlamydia?
Chlamydia je rod bakterija koji sadržava tri vrste: Chlamydia psittaci, Chlamydia trachomatis i Chlamydia pnemoniae.
Chlamydia trachomatis je glavni uzroènik spolno prenosivih bolesti i novoroðenaèkih infekcija.

Važnost spolno prenosivih bolesti uzrokovanih C. trachomatis
Spolno prenosive bolesti uzrokovane ovom bakterijom najèešæe su spolno prenosive bolesti. Mogu biti bez simptoma zbog èega osoba nije svjesna infekcije i to olakšava prijenos infekcije seksualnim putem partneru. Iznimno su velik problem moguæe posljedice klamidijskih infekcija kod žena - neplodnost i vanmaternièna trudnoæa. One takoðer mogu nastati zbog napredovanja neprepoznate infekcije.

Kako se prenosi Chlamydia
Chlamydia se prenosi spolnim putem - spermom, vaginalnim iscjetkom i krvlju.

Tko se može zaraziti Chlamydiom
Chlamydiom se može zaraziti svaka spolno aktivna bolest. Zaraza ovom bakterijom je najèešæa spolno prenosiva bolest. Procjene o njenoj raširenosti uvijek su podcijenjene jer se teško otkriva i èesto ne uzrokuje simptome. Chlamydia je vrlo raširena u seksualno aktivnoj tinejdžerskoj populaciji.

Bolesti koje uzrokuje Chlamydia trachomatis
Uretralni sindrom u žena, mukopurulentni cervicitis, upalna bolest zdjelice, nespecifièni uretritis muškarca, epididymitis, Reiterov sindrom, proktitis, novoroðenaèki konjunktivitis, dojenaèka pneumonija, lymhogranuloma venereum. Neplodne žene s ošteæenjima jajovoda te prijašnjim izvanmaterniènim trudnoæama imaju u 30-45% sluèajeva pozitivnu kulturu na klamidiju u vratu maternice.

Infekcije ovom bakterijom su èešæe u žena. Klamidije se razmnožavaju u stanicama cilindriènog epitela unutar vrata maternice vrlo èesto bez jasnih simptoma.
Uretralni sindrom u žena jest upala mokraæne cijevi koja se oèituje otežanim mokrenjem, uèestalim mokrenjem i nalazom gnoja u mokraæi.
Mukopurulentni cervicitis je gnojna upala vrata maternice. Premda mnoge žene zaražene C. trachomatis nisu imale nikakvih simptoma, u 30-50% njih se prilikom ginekološkog pregleda može otkriti znakove ove bolesti. Bolest se oèituje žuækastim iscjetkom, oteklinom vrata maternice i sklonosti njegova krvarenja nakon i najmanje povrede, npr. pri uzimanju brisa.
Upalna bolest zdjelice jest infekcija koja nastaje uspinjanjem bakterije iz rodnice u maternicu, jajovode i najzad u potrbušnicu pa postoji upala svih tih struktura. Upala vrata maternice, cervicitis, veæ je opisana. Upala unutarnjeg sloja maternice, endometritis, ima slijedeæe simptome: vaginalno krvarenje, bolna osjetljivost donjeg dijela trbuha i osjetljivost maternice.
Izražena blaža osjetljivost jajovoda i maternice u seksualno aktivnih žena koje imaju upalu vrata maternice ukazuje na upalnu bolest zdjelice.
Važnost svih ovih bolesti, a osobito zaraze bez simptoma jest u moguænosti napredovanja infekcije i nastanku upalne bolesti zdjelice koja èesto ostavlja ožiljke u jajovodima i neplodnost. Promjene koje dovode do neplodnosti mogu nastati i bez izražene upalne bolesti zdjelice, kada postoji tzv. tiha upala jajovoda. Vanmaterièna trudnoæa je u mnogo sluèajeva takoðer povezana s klamidijskim ožiljnim promjenama.
Reiterov sindrom se odlikuje upalom oène spojnice (konjunktivitis), zglobova (artritis) i mokraæne cijevi (uretritis) te promjenama na koži i sluznicama. Smatra se kako klamidijska infekcija zapoèinje izmijenjeni i hiperaktivni imunološki odgovor koji uzrokuje upalu ciljnog organa u genetski predodreðenih osoba.
Lymhogranuloma venereum (LGV) je spolno prenosiva bolest uzrokovana Chlamydiom trachomatis. LGV klamidije ulaze u organizam kroz sitne ozljede na koži ili sluznicama i šire se u podruène limfne èvorove u kojima nastaju apscesi - nakupine gnoja. U nelijeèenim infekcijama može nastati širenje upalnog procesa na okolno tkivo. 1-4 tjedna nakon spolnog kontakta javlja se na mjestu ulaska bezbolna promjena (ulkus ili mjehuriæ), a bolesnik obièno ima i vruæicu, glavobolju, bolove u mišiæima. U tom ranom stadiju bolest èesto ostaje neprepoznata. Nakon 1-3 tjedna poveæavaju se limfni èvorovi, kod heteroseksualnih muškaraca najèešæe u preponama, a kod homoseksualnih u podruèju oko završnog dijela debelog crijeva. U žena je najèešæe vaginalno širenje. Zahvaæeni limfni èvorovi se poveæavaju, gnoje i gnoj izlazi kroz brojne kanale van. Tada se osim vruæice, glavobolje, osipa, upale jetre, može javiti i upala mozga i moždanih ovojnica (meningoencefalitis). Limfni èvorovi zacjeljuju ožiljcima, ali infekcija može dugo trajati i uzrokovati opsežna razaranja tkiva.
Konjunktivitis je upala oène spojnice. U spolno aktivnih žena i muškaraca osim infekcije genitalnog sustava Chlamydia trachomatis može uzrokovati konjunktivitis karakteriziran sluzavo-gnojnim iscjetkom iz oka, otokom oène spojnice i upalom rožnice (keratitis). U kroniènim sluèajevima mogu nastati ožiljci na rožnici, ali se sljepoæa rijetko razvija. Vjeruje se kako je glavni naèin prijenosa samo-zaraza kada osoba prljavim rukama nakon kontakta s genitalnim sekretom dira oèi. Može se pojaviti i nakon zagaðenja vode sekretima genitalnog sustava u bazenima.
Nespecifièni uretritis jest upala mokraæne cijevi kod muškarca. Simptomi su: iscjedak iz mokraæne cijevi koji je najèešæe bjelkast ili sluzav, otežano mokrenje, svrbež, crvenilo i osjetljivost oko otvora mokraæne cijevi na vrhu penisa. Barem jedna treæina muškaraca nakon zaraze Chlamydiom trachomatis nema nikakvih znakova ni simptoma upale mokraæne cijevi zbog èega postoji veæa opasnost za prijenos bolesti partnerici.
Epididymitis jest upala pasjemenika (epididmis) muškarca. C. trachomatis je glavni uzroènik epididimitisa u spolno aktivnih heteroseksualnih muškaraca do 35. godine. Upala pasjemenika obièno nastaje širenjem infekcije iz mokraæne cijevi. Simptomi su: jednostrana bol u predjelu mošnji, povišena tjelesna temperatura i osjetljivost ili oteklina epididimisa prilikom pregleda.
Proktitis je upala završnog dijela debelog crijeva. Nastaje prilikom obavljanja analnog spolnog odnosa. Bolesnici imaju blagu bol u završnom dijelu debelog crijeva, sluzavi iscjedak, grèeve i povremeno krvarenje.

Dijagnoza
Èetiri tipa laboratorijskih metoda je dostupno za potvrdu infekcije Chlamydiom trachomatis: direktni mikroskopski pregled tkivnih strugotina gdje se traže tipiène inkluzije u citoplazmi stanice, izolacija mikroorganizma na staniènim kulturama, otkrivanje klamidijskog antigena ili nukleinske kiseline imunološkim ili hibridizacijskim metodama i otkrivanje antitijela u krvi ili lokalnom sekretu.
Analiza staniènog razmaza nije osjetljivija od kultivacije, a po nekima nije ni dovoljno specifièna te se danas u svakodnevnom radu najèešæe preporuèuje izravna imunofluorescencija - DIF i metode molekularne dijagnostike

Prevencija
Infekcije genitalnog sustava i konjunktivitis te njihove posljedice mogu se sprijeèiti sigurnijim spolnim ponašanjem, korištenjem kondoma, promjenom manjeg broja partnera, vjernošæu svom partneru te pravodobnim lijeèenjem oboljelih osoba sa simptomima i njihovih partnera. Osoba kojoj se dijagnosticira infekcija Chlamydiom trachomatis trebala bi upozoriti svoje bivše partnere na moguænost da su zaražene kako bi se sprijeèilo širenje infekcije i njene posljedice.

Lijecenje
Infekcija klamidijom lijeèi se antibioticima. Potrebno je napraviti laboratorijski test kojim se utvrðuje osjetljivost bakterije na pojedine antibiotike te na temelju toga odrediti najbolji lijek.
Visok postotak oboljelih od infekcije ovom bakterijom posljedica je neadekvatnog dijagnosticiranja i s tim povezanog nelijeèenja bolesnika i njihovih spolnih partnera. Infekcija mokraæne cijevi i vrata maternice uzrokovana Chlamydiom trachomatis dokazana je u visokom postotku kod partnera/partnerica osoba oboljelih od nespecifiènog uretritisa, epididimitisa, Reiterova sindroma, upale jajovoda ili maternice.
Ako je moguæe, partnerima oboljelih osoba treba napraviti adekvatne laboratorijske testove, ali èak i onima koji nemaju znakova bolesti, a bili su nedavno izloženi moguæoj zarazi klamidijom, treba biti ponuðena terapija.

17.05.2007.

Syphilis (sifilis)

Syphilis (sifilis)

Uvod

Bolest sifilis se dijeli u tri glavne skupine. Prva skupina predstavlja venerični sifilis koji se prenosi spolnim putem. Drugu vrstu sifilisa ili nevenerični sifilis predstavlja konatalni sifilis koji nastaje intrauterinim prijenosom sa zaražene majke na dijete, i endemski sifilis koji se prenosi neseksualnim kontaktom među ljudima ili preko kontaminiranih predmeta. Ova bolest opet postaje važan medicinski problem. Epidemiološka praćenja pokazuju stalni rast broja novozabilježenih slučajeva sifilisa u čitavom svijetu. Danas je važno misliti na vezu sifilisa i zaraze HIV virusom.

Mikrobiologija

Uzročnik sifilisa je bakterija Treponema pallidum, iz porodice spiroheta. T. pallidum je patogena treponema, i za nju je karakteristično da se ne može razlučiti običnim, svjetlosnim mikroskopom. Treponeme su jako osjetljive na utjecaje vanjske okoline, tako da ih brzo ubija vrućina, hladnoća, dezinficijensi i promjena osmolarnosti u okolini.

Oblici bolesti

Syphilis venerea (Lues)

Uvod

Zarazna spolna bolest koju uzrokuje T. pallidum.

Nastanak bolesti

Prilikom spolnog kontakta može doći do stvaranja sitnih oštećenja na sluznici spolnih organa. Te mikrotraume su put ulaska treponema u tkiva. Tijekom razdoblja inkubacije (oko mjesec dana) javljaju se imunološki i alergijski odgovor na infekciju.

Klinička slika

Tijek sifilisa se može podijeliti po fazama u tri različita stadija: primarni (inicijalni), sekundarni (rezolutivni) i tercijarni (destruktivni).

Syphilis initialis (primarni)

Klinička slika. Nakon 2-3 tjedna inkubacije bolesti, na mjestu ulaska treponeme u organizma nastaje primarni afekt. Promjena je najčešće smještena na vanjskom spolovilu muškarca i žene. Primarni afekt se pojavljuje u obliku bezbolne promjene u obliku papule koja se za dan-dva raspada. Baza papule se raspada, dok rubovi postaju sve tvrđi. Tako nastaje ulcus durum (ili tvrdi čankir). Rubovi ulkusa su uvijek malo izdignuti, a pod pritiskom se osjeća na tom mjestu otvrdnuće. Tvrdi čankir traje oko mjesec dana nakon čega spontano nestaje. Uz primarni afekt uvijek nalazimo i uvećane limfne čvorove koji su uz to i tvrdi i elastični, međusobno odijeljeni, pomični u odnosu na podlogu.


Syphilis resolutiva (sekundarni)

Kao rezultat rasipanja treponema po cijelom organizmu putem krvi i limfe nastaje rezolutivni stadij sifilisa. Ovaj stadij bolesti javlja se dva mjeseca nakon infekcije i obilježen je općim i kožnim simptomima. Simptomi na koži. Generalizirani limfadenitis počinje se razvijati prije pojave egzantema (osipa). Roseola syphilitica primaria (prvi sifilitični egzantem) je jedini sigurni sifilitični osip. Primarna sifilitička roseola je makulozan osip, simetrično raspoređen, najčešće smješten na postraničnim dijelovima trupa, na prsima i na trbuhu. Makulozne promjene su svjetloružičaste boje, promjera 1 cm. Pojavljivanje ostalih oblika recidivnih egzantema nije obavezno u kliničkoj slici. Osipi ne moraju biti simetrično raspoređeni, a morfe mogu biti različite veličine i oblika, najčešće su to papulozni osipi, ali mogu biti i makule. Vrlo važan u dijagnostici bolesti je tamnocrveni makulozni osip na dlanovima i tabanima (palmoplantarni sifilid). Condylomata lata (široki kondilomi) su papulozne promjene karakterističnog izgleda (relativno velike i plosnate papule), a nalazimo ih u području kontakta dvaju kožnih ploha, ili kože i sluznice. Stalni kontakt dviju površina uzrokuje njihovu eroziju i maceriranje. Površina ovih promjena krije veliki broj treponema tako da je kontagioznost vrlo velika Promjene na sluzni usne šupljine predstavljene su enantemom sluznice u obliku makula. Makule erodiraju i prelaze u sivkaste plakove, mukozne plakove koji su bogati treponemama i zato vrlo zarazni. Kasnije se na sluznici mogu razviti erozije i ulceracije. Angina syphilitica je dio opće sistemske reakcije na bolest. Alopecia syphilitica može se javiti u dva oblika: difuzni oblik pri čemu dolazi do difuznog ispadanja dlaka s vlasišta, dok je drugi oblik alopecia areolaris karakteristična za sekundarni sifilis, a javlja se u obliku neoštro ograničenih žarišta prorijeđene kose. Kao posljedica osipa, na koži mogu zaostati pigmentacijske anomalije bilo kao depigmentacija ili hiperpigmentacija. Najteži oblik sekundarnog stadija sifilisa je maligni sifilis, kada dolazi do nekrotičnog raspadanja papula, praćeno uz teške opće simptome. Ovaj oblik je vezan prvenstveno za pacijente koji su iz bilo kojeg razloga imunodeficijentni. Opći simptomi sekundarnog sifilisa obilježeni su pojavom umora, noćne glavobolje (cephalea nocturna), bolovima u dugim kostima (dolores osteocopi), mišićima i zglobovima. Povišena tjelesna temperatura može biti prisutna.

Syphilis latens

Stadij latentnog sifilisa je karakteriziran odsutnošću subjektivnih i objektivnih znakova bolesti. Jedini način dokazivanja bolesti jesu pozitivni serološki testovi.

Syphilis destructiva (tercijarni)

Ovaj stadij sifilisa karakteriziran je promjenama koje dovode do destrukcije tkiva. Smatra se da do razaranja tkiva dolazi reaktivacijom bolesti u područjima gdje su zaostale treponema koje nije uništio imunološki mehanizam. Promjene se javljaju obično 3-5 godina od primarne infekcije i obično su vezane uz pad imunosti u organizmu. U podlozi destruktivnog stadija stoje granulomi (granulomatozna upala). Promjene na koži i sluznicama. javljaju se kao tuberozni sifilid i kao gume. Tuberozni sifilidi su skupine čvorića veličine 0,5 cm. Ako egzulceriraju onda ih se karakterizira kao tuberoulceroserpinginozni sifilidi. Gume su veći čvorovi, veličine 1 cm, koji su smješteni duboko u koži, koji u svojoj evoluciji rastu, srašćuju s kožom, omekšaju te se na kraju prazne na površinu putem fistula.
Tercijarni sifilis može zahvatiti i krvne žile (mesaortitis syphilitica i kao posljedica toga aneurizma aorte), kosti i CNS (tabes dorsalis, progresivna paraliza). Otprilike 3-7% neliječenih slučajeva razvija sliku neurosifilisa.


Nevenerični sifilis

Syphilis connatalis

Konatalni sifilis je oblik bolesti koji nastaje kod djece nakon što treponeme pređu sa zaražene majke na plod. preko placente. Danas je konatalni sifilis rijetka bolest, prije svega zbog seroloških testova na sifilis kojima se trudnice podvrgavaju prva tri mjeseca trudnoće. Postoje različiti oblici ove bolesti što prije svega ovisi o broju treponema koje se nalaze u krvotoku. Ako je od primarne infekcije prošlo dovoljno vremena da u krvotoku više nema treponema dijete se može roditi potpuno zdravo. Ako u krvi ipak postoji mani broj treponema doći će do infekcije ploda, ali kod poroda obično neće biti kliničkih znakova sifilisa (syphilis connatalis latens). Kod teške inficiranosti majke treponemama doći će i do jake infekcije ploda, što dovodi do pobaćaja ili rađanja mrtvog djeteta. U slučaju da se rodi živo dijete, govorimo o ranom konatalnom sifilisu (syphilis connnatalis recens).

Dijagnostika

Uzorci za dijagnostiku treponema mogu biti: bris površinskih lezija, likvor, rijetko dijelovi tkiva, amnijska tekućina, i krv za serološke pretrage. Treba imati na umu da je treponema jako osjetljiva bakterija na vanjske utjecaje, stoga materijal uzet iz uzorka treba pretražiti odmah.

Izravna dijagnostika

Eksudat iz lezija ili tkivnih tekućina pretražuje se u tamnom polju. Bojanje treponema nema praktičnog značenja jer zbog svoje male širine nisu vidljive svjetlosnim mikroskopom. U novije metode spada korištenje tehnike PCR-a (Polymerase Chain Reaction) čime je moguće otkriti male količine DNA u različitom materijalu.

Kultivacija

Patogene treponeme nije moguće kultivirati, dok je nepatogene treponeme moguće kultivirati u anaerobnim uvjetima.


Inokulacija u životinje

Inokulacija je metoda koja se rijetko koristi u rutinskoj dijagnostici, ali ako se koristi T. pallidum se inokulira najčešće u kuniće.

Serološke pretrage

Netreponemski testovi: antigen koji se upotrebljava lipidni je ekstrakt normalnog tkiva sisavaca. Netreponemski testovi mogu dati kvantitativne rezultate. Postaju negativni tijekom prve godine od uspješnog liječenja sifilisa, a dvije godine od liječenja sekundarnog sifilisa
a) flokulacijski testovi temelje se na svojstvu da čestice kardiolipina ostaju raspršene u normalnom serumu, ali stvaraju vidljive nakupine nakon spajanja s reagenima (mješavina IgG i IgM protutijela. rezultat je vidljiv već za nekoliko minuta.
b) reakcija vezanja komplementa (RVK) po Wassermannu i Kolmeru temelji se na činjenici da serum koji sadržava reagine vezuje komplement u prisutnosti kardiolipina


Treponemski testovi dokazuju protutijela specifična za treponemske antigene. Treponemski testovi postaju pozitivni tek nakon početnih simptoma infekcije, a titrovi ostaju visoki u latenciji i nakon terapije.

a) FTA-ABS-test (Florescent Treponemal Antibody-Absorption Test) je standardni test neizravne imunofluorescencije (pozitivan je u 70-90% slučajeva).
b) hemaglutinacijski test blijede treponeme je test pasivne hemaglutinacije; eritrociti se oblažu treponemama, zbog čega u kontaktu s antitreponemskim antitijelima dolazi do hemaglutinacije.
c) imobilizacijski test blijede treponeme temelji se na svojstvu antitreponemskih antitijela da usporavaju i otežavaju kretanje treponema.
d) reakcija vezanja komplementa (RVK) u kojoj je antigen T. pallidum iz testikularnih lezija kunića


Terapija

Antibiotska. Lijek izbora je penicilin.


 

Granuloma venereum

Uvod
Kronična, granulomatozna infekcija u području genitala, kroničnog tijeka i niske kontagioznoti. Nije sa sigurnošću utvrđen način prenosa ove bolesti.

Mikrobiologija
Uzročnik bolesti je bakterija iz skupine klebsijela, Calymmatobacterium granulomatis.

Klinička manifestacija bolesti
Nakon inkubacije od 2-3 mjeseca, na mjestu zaraze nastaje jedna ili više pustula koje egzulceriraju, koje se šire i međusobno konfluiraju. Tako nastaju veći i izraženiji ulkusni defekti. Lokalizacija patoloških promjena jesu najčešće genitali. Klinički tijek bolesti je kroničan.

Dijagnostika
Anamneza, fizikalni pregled, mikroskopiranje uzorka tkiva obojenog metodom po Giemsi.

Terapija
Antibiotici. Lijek izbora su tetraciklini.

Condyloma acuminatum (šiljasti kondilom)

 

Uvod
Kondiloma akuminatum predstavljaju papilomatozne tumorske tvorbe, slične bradavicama koje se javljaju u anogenitalnoj regiji. Najčešće se prenose seksualnim kontaktom. Patohistološka definicija ove promjene je virusni fibroepiteliom. Prognoza je bolesti je dobra, uz vrlo rijedak maligni tijek.

Mikrobiologija
Uzročnik promjena je humani papiloma virus (HPV).

Klinička slika
Bradavičaste tvorbe bljedocrvene boje. Prvo se javljaju papule veličine nekoliko milimetara, postupno se povećavaju, postaju papilomatozne i dobivaju izgled poput cvjetače. Condyloma gigantea jesu kondilomi promjera jednog centimetra i više, a uz to ih obilježava i destruktivan rast.

Dijagnoza
Anamneza, klinička slika, eventualno uz patohistološki nalaz.

Terapija
Uspješne metode liječenja su kirurško odstranjivanje promjene, elektrokoagulacija, premazivanje promjena 25% otopinom podofilina.

14.05.2007.

Trichomoniasis

Uvod
Bolest urogenitalnog trakta koja se u velikoj većini slučajeva prenosi spolnim putem. Žene se smatraju rezervoarom infekcije (25%), a muškarac faktorom širenja u populaciji (4% manifestnih parazitonoša). Od nespolnih načina prenošenja bolesti treba izdvojiti kontaminirane sanitarne čvorove i kontaminirane instrumente koji se koriste u ginekološkom pregledu.

Mikrobiologija
Uzročnik bolesti je protozoa Trichomonas vaginalis. Trofozoit, flagelat, stanovnik rodnice i prostate. U vaginalnoj sluznici hrani se leukocitima i bakterijama.

Nastanak bolesti
Trichomonas vaginalis izaziva degeneraciju i deskvamaciju epitela vaginalne sluznice, što uzrokuje nakupljanje upalnih stanica u tom području.

Klinička manifestacija
U vagini se javlja upalni sekret, rijedak, bjelkast ili žućkast, često pjenušav, sladunjava mirisa, u kojem se mogu naći mnogobrojni trihomonasi i leukociti. Vrlo često se na osnovnu bolest nakalemi i gljivična i bakterijska flora, što jako pojačava upalu. Kod žena je ovakvo stanje vrlo neugodno. Tijekom dužeg vremenskog razdoblja akutna upala se smiruje i prelazi u kroničnu fazu. Kod muškaraca, trihomonijaza prolazi s blažim simptomima, najčešće pod slikom nespecifičnog uretritisa uz serozan iscjedak.

Dijagnostika
Dokazivanje uzročnika pod mikroskopom u nativnom preparatu.

Terapija
Metronidazol. Potrebno je istodobno liječenje seksualnih partnera.

 

Gonoreja (gonorrhoea, kapavac)

Uvod
Gonoreja ili kapavac je najčešća spolna bolest današnjice, a prenosi se gotovo isključivo spolnim putem. Uglavnom zahvaća mlade i spolno aktivne ljude. Promiskuitet znatno povećava rizik obolijevanja od ove bolesti. To je bakterijska zarazna bolest, a uzročnik je bakterija Neisseria gonorrhoeae.

Nastanak bolesti

Prilikom spolnog kontakta dolazi po prenosa bakterija sa sluznice spolnih organa zaražene osobe (najčešće su to osobe sa subkliničkom varijantom bolesti ili potpuno asimptomatske kliconoše) na sluznicu zdrave osobe. Bakterije napadaju cilindrični epitel sluznice (cervikalni kanal, rektum, konjunktiva) izazivajući upalnu reakciju. Kronična upala često izaziva metaplaziju cilindričnog epitela u kubični.

Mikrobiologija
Bakterija Neisseria gonorrhoeae ili gonokok je gram-negativni diplokok, koji pod mikroskopom, kad je u paru, nalikuje na zrno kave. U preparatu ih nalazima unutar i izvan granulocita. Gonokoki su osjetljivi organizmi, pa ih je lako uništiti sušenjem, dezinficijensima ili djelovanjem sunčevog zračenja. N. gonorrhoeae je uglavnom dobro osjetljiva na penicilin, eritromicin, azitromicin, cefalosporine, tetraciklin, ali uz sve češću pojavu otpornosti prema tim lijekovima.

Klinička manifestacija bolesti

Gonoreja kod muškaraca
Najznačajniji oblik gonoreje u muškaraca je akutna upala mokraćne cijevi, urethritis gonorrhoica anterior acuta. Poslije razdoblja kratke inkubacije (1-7 dana) bolesnik počinje osjećati peckanje u mokraćnoj cijevi, bolnost pri mokrenju, uz pojavu gustog, žućkastog, gnojnog iscjetka. Ne liječena akutna faza nakon nekoliko tjedana prelazi u kroničnu fazu, urethritis gonorrhoica chronica, koja je karakterizirana smirivanjem i blažim simptomima. Iscjedak postaje oskudan ("jutarnja kap") i postupno nestaje.
Retrogradnim širenjem infekcije urogenitalnim traktom mogu se razviti i druge komplikacije bolesti: urethritis gonorrhoica posterior (upala stražnjeg dijela uretre), prostatitis gonorrhoica (upala prostate), epididymitis gonorrhoica (upala pasjemenika).

Gonoreja kod žena
Infekcija kod žena često zna proći s vrlo oskudnom simptomatikom, pa akutna faza bolesti prelazi u kroničnu fazu i kliconoštvo. Od akutnih oblika bolesti najvažniji su urethritis gonorrhoica acuta, Bartolinitis gonorrhoica i cervicitis gonorrhoica. Cervicitis gonorrhoica najčešći je oblik gonoreje kod žena. Akutni cervicitis izražava se upalom i edemom sluznice cervikalnog kanala. Akutna upala brzo prelazi u kronični stadij, ali s mnogobrojnim bakterijama u sluznici koji predstavljaju trajni opasnost od komplikacija širenja zaraze na susjedne organe. Od komplikacija treba izdvojiti salpingitis, pyosalpinx, adnexitis, i vrlo opasni, ali rjeđi pelveoperitonitis. Posljedica komplikacija primarne bolesti mogu biti sterilitet i izvanmaternična trudnoća. Urethritis gonorrhoica acuta se javlja već nakon nekoliko dana inkubacije. Bolest započinje pojavom oskudnog iscjetka, koji vrlo brzo postaje i gnojan. Pojava iscjetka je praćena bolnošću prilikom mokrenja. Bartholinitis gonorrhoica počinje upalom izvodnog kanala, a ako se začepi izvodni kanal, dolazi do upale žljezdanog parenhima, pri čemu se razvija apsces u području ušća vagine. Pacijentice se tuže na jaku bol, koja je izraženija prilikom hodanja i sjedenja.

Gonoreja kod djece (Ophtalmoblennorrhoea neonatorum).
Do zaraze djece može doći i prilikom porođaja ako infektivan iscjedak dospije u oko novorođenčeta, što može dovesti do sljepoće. Ova bolest je danas prava rijetkost, nakon uvođenja preventivnog ukapavanja antigonokoknih pripravaka u oko novorođenčeta.

Dijagnostika
Anamneza, klinička slika, dokaz uzročnika (gonokoka) u mikroskopskom preparatu ili u kulturi.

Terapija
Antibiotska terapija. Prvi lijek izbora za liječenje gonoreje je penicilin.


11.05.2007.

Genitalni herpes

Definicija
Genitalni herpes je infekcija uzrokovana herpes simplex virusom (HSV). Spada u najraširenije spolno prenosive bolesti na svijetu.

Herpes simplex virus
Dva su tipa HSV i oba mogu uzrokovati genitalni herpes. HSV tip 1 uglavnom pogađa usnice gdje uzrokuje promjene u obliku mjehura i kasnije ranica, a isto tako može zaraziti genitalno područje. HSV tip 2 je uobičajeni uzročnik genitalnog herpesa, ali isto tako može zahvatiti i područje usta tijekom oralnog seksa. Osoba koja ima herpes genitalis infekciju lako može prenijeti virus drugoj osobi tijekom spolnog odnosa.
Oba tipa herpes simplex virusa mogu uzrokovati kožne promjene vaginalnog područja, penisa, područja oko analnog otvora, na stražnjici i na bedrima. Ponekad se kožne promjene javljaju i na drugim dijelovima tijela gdje je virus ušao kroz oštećenu kozu.
HSV ostaje u određenim živčanim stanicama u tijelu tijekom cijeloga života te kod nekih zaraženih osoba može uzrokovati opetovane infekcije.

Kako se osoba može zaraziti genitalnim herpesom?
Većina osoba dobije genitalni herpes nakon seksualnog odnosa s osobom kojoj je "izbio" herpes. Izbijanje znaci da je HSV aktivan. Kada je aktivan virus obično izaziva vidljive promjene na kozi genitalnog područja. U kožnim promjenama nalaze se virusi koji mogu zaraziti drugu osobu. Ponekad osoba ima aktivan virus, a nema simptome, odnosno uopće nema vidljivih kožnih promjena. Takve osobe, vironoše, često zaraze partnere ne znajući da imaju infekciju. osoba s genitalnim herpesom može zaraziti partnera i tijekom oralnog seksa. Virus se rijetko prenosi, ako i uopće, predmetima poput toaletnog sjedala, tuša ili kade. Virus je, naime, vrlo osjetljiv na vanjske uvjete i ne može dugo preživjeti izvan tijela.
Zaražena trudnica može prenijeti virus djetetu za vrijeme trudnoće ili tijekom poroda.

Simptomi
Mnoge osobe ne znaju da boluju od genitalnog herpesa jer nikad nisu imale simptome ili ne prepoznaju simptome kad ih imaju. Simptomi se mogu razlikovati kod pojedinog pacijenta.
Kad se osoba prvi put zarazi, simptomi se najčešće pojavljuju unutar dva do deset dana. Ove prve epizode simptoma obično traju dva do tri tjedna.
Rani simptomi izbijanja genitalnog herpesa uključuju:
- svrbež ili osjećaj pečenja genitalnog ili analnog područja
- bolovi u nogama, stražnjici ili genitalijama
- iscjedak iz vagine
- osjećaj pritiska u trbuhu

Unutar nekoliko dana ranice se pojavljuju na mjestu gdje je virus ušao u tijelo, kao npr. na usnama, u ustima, na penisu, stidnici, otvoru debelog crijeva. Također se mogu pojaviti unutar vagine i na vratu maternice ili u mokraćnoj cijevi kod oba spola.
Najprije se javljaju male crvene kvržice, razvijaju se u mjehure i nakon toga pucaju i nastaju bolne otvorene rane. Nakon nekoliko dana rane zarastaju krastama i cijele bez ostavljanja ožiljaka. Drugi simptomi koji se mogu javiti tijekom prve epizode simptoma mogu biti: povišena tjelesna temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, bolno ili otezano mokrenje, vaginalni iscjedak i otečene limfne žlijezde u preponskom području.

Ponavljaju li se simptomi kasnije?
Osoba zaražena s HSV 1 i/ili 2 vjerojatno će imati ponavljano izbijanje simptoma s vremena na vrijeme. Nakon sto virus prestane biti aktivan putuje u živcima do kralježničke moždine i tu se zadržava. I nakon sto kožne rane zacijele, virus je još uvijek prisutan u živčanim stanicama, pritajen, odnosno inaktivan.
Kod većine pacijenata virus može postati aktivan nekoliko puta godišnje. Još uvijek nije poznato zašto se to događa. Kad se virus ponovno aktivira, putuje uzduž živca u kozu gdje stvara još vise virusa u blizini mjesta prve infekcije. Tu se obično pojavljuju nove kožne promjene.
Ponekad se virus aktivira, a ne uzrokuje kožne promjene niti ikakve simptome. U takvim slučajevima male količine virusa se mogu izlučivati na mjestu ili u blizini prve infekcije i u tekućinama iz usta, penisa, vagine ili iz jedva primjetnih rana. Ako takve promjene ne uzrokuju bolove ili neugodu iscjedak se uglavnom niti ne primijeti ili mu se ne obraća velika pozornost. Iako nema simptoma, tada se također može zaraziti partnera.
Nakon prvog izbijanja kožnih promjena, slijedeća izbijanja su obično blaža i traju otprilike tjedan dana. Zaražena osoba cesto može predvidjeti izbijanje kožnih promjena jer osjeća škakljanje ili svrbež genitalnog područja ili bol u stražnjici i/ili nogama. Nekim su ljudima ovi prvi simptomi najneugodniji i najbolniji dio izbijanja. Ponekad se javljaju samo škakljanje i svrbež, a ne razviju se vidljive kožne promjene. U drugim slučajevima se pojave mjehuri koji mogu biti mali ili jedva primjetni, ili pak veći koji prelaze u otvorene rane, zarastaju krastama i uskoro nestaju.
Učestalost i težina simptoma kod ponovnog izbijanja vrlo se razlikuju kod pojedinih osoba. Neke osobe imaju samo jedan ili dva izbijanja tijekom cijelog života, a druge nekoliko puta godišnje. Broj i uzorak izbijanja cesto se s vremenom mijenja kod osoba.
Znanstvenici ne znaju zašto virus ponovno postaje aktivan. Iako neke osobe s herpesom zapažaju izbijanje herpesnih promjena tijekom drugih bolesti, stresa, menstruacije ili fizičkog napora, izbijanja se ne mogu predvidjeti. Kod nekih osoba se javljaju nakon izlaganja suncu.

Dijagnoza
Sumnja na genitalni herpes se postavlja na temelju razgovora s pacijentom, opisa promjena i tegoba te informacije o zdravlju seksualnih partnera.
Dijagnoza se postavlja temeljem pregleda i dijagnostičkih testova. Čak i ako laboratorijski testovi ne pokazu prisutnost virusa u krvi, virus se može nalaziti u tijelu, u živcima.
Krvni test se može reci može li osoba zaraziti drugu osobu ili ne, ali svakako može pokazati je li osoba zaražena ili je bila zaražena virusom. Krvnim testovima se također može razlučiti je li osoba inficirana s HSV 1 ili 2.

Liječenje
Ne postoji uzročni lijek za liječenje genitalnog herpesa. Praktično, to znaci da zasad ne postoji lijek koji se može uzeti, popiti ili namazati koji bi zauvijek izliječio ovu bolest.
Antivirusni lijekovi koji se koriste za ublažavanje simptoma su:

- Acyclovir (Zovirax) liječi prve i/ili kasnije epizode kožnih promjena genitalnog herpesa
- Famciclovir (Famvir) liječi kasnije epizode genitalnog herpesa i pomaže u prevenciji ponovnih izbijanja
- Valcyclovir (Valtrex) liječi kasnije epizode genitalnog herpesa
Tijekom aktivne faze infekcije, prve ili ponovljene, potrebno je pridržavati se određenih mjera kako bi se ubrzalo cijeljenje i spriječilo sirenje infekcije na druge dijelove tijela ili drugim osobama:
- inficirana područja treba održavati čistima i suhima kako bi se spriječila zaraza otvorenih rana drugim mikroorganizmima
- pokušati ne dirati kožne promjene
- dobro oprati ruke nakon diranja kožnih promjena
- izbjegavati seksualni kontakt od trenutka kad se prvi put osjete simptomi dok kožne promjene posve ne zarastu, a to znaci dok kraste ne otpadnu i pojavi se nova koza na mjestu kožnih promjena
Izbijanje kožnih promjena može biti stresno, neprikladno, neestetsko i ponekad bolno. Zabrinutost zbog mogućeg prijenosa bolesti te prekid seksualnih odnosa za vrijeme izbijanja simptoma može narušiti odnos s partnerom. Stoga je potrebno savjetovanje s liječnikom, pridržavanje terapijskih preporuka te učenje zajedno s partnerom kako se nositi s bolesti i spriječiti njeno sirenje.

Može li genitalni herpes uzrokovati druge probleme?
Obično genitalni herpes ne uzrokuje veće probleme kod zdravih odraslih osoba. Kod nekih osoba koje imaju oštećenu funkciju imunološkog, obrambenog, sustava epizode genitalnog herpesa mogu trajati duže i biti neuobičajeno teške.
Ako žena prvu epizodu genitalnog herpesa ima tijekom trudnoće, može prenijeti virus nerođenom djetetu i može roditi nedonošče. Djeca zaražena herpes virusom mogu umrijeti ili biti teško oštećenih živaca, mozga, koze, očiju. Ukoliko se djeca rođena s herpesom odmah liječe acyclovirom, povećavaju se mogućnosti ozdravljenja.
Stoga je potrebna intenzivna zdravstvena skrb trudnice s genitalnim herpesom te njena djeteta prije i nakon rođenja. Ukoliko se kod trudnice radi o ponavljanom izbijanju genitalnog herpesa rizik zaraze tijekom poroda je malen.
Ako žena ima simptome genitalnog herpesa tijekom poroda te se kožne promjene nalaze u porođajnom kanalu ili njegovoj blizini, porodničar će obaviti carski rez kako bi se zaštitilo dijete. Međutim, većina žena s genitalnim herpesom nema znakova aktivne infekcije tijekom ovog doba te mogu imati normalan porod.

Je li genitalni herpes teži kod osoba zaraženih AIDS-om?
Genitalni herpes, kao i druge genitalne bolesti koje uzrokuju kožne rane, povećava mogućnost zaraze HIV-om, virusom koji uzrokuje AIDS. Zbog oštećenog imunološkog sustava osobe s AIDS-om mogu imati teške i dugotrajne simptome aktivne herpes infekcije koja pomaže lakši prijenos oba virusa drugim osobama.

Kako zaštititi sebe i partnera?
Ukoliko imate rane znakove skorog izbijanja simptoma ili razvijene kožne promjene, potrebno je suzdržavati se od seksualnog odnosa se dok rane potpuno ne zarastu.
Između izbijanja korištenjem kondoma se djelomično može osigurati zaštita od virusa.

Kako reci partneru ako bolujete od genitalnog herpesa?
Spolno prenosiva bolest je neugodna tema i stoga je razumljivo ako Vam je teško o tome razgovarati s partnerom. Međutim, partner/ica ima pravo znati, ne samo kako bi se zaštitili od infekcije nego i zato da Vam pruže podršku. Razgovor je najbolje obaviti u opuštenoj atmosferi, nasamo s partnerom. Treba biti otvoren i reci sve činjenice vezane uz bolest. Ako ste već imali seksualni odnos, sa ili bez zaštite, savjetujte partneru/partnerici odlazak k liječniku radi pregleda i testiranja. Ukoliko ste imali kožne promjene za koje je naknadno utvrđeno da su genitalni herpes, a u to vrijeme ste imali vise partnera bilo bi fer svih obavijestiti i upozoriti na moguću opasnost zaraze.

Gardnerella vaginalis infekcije

Uzročnik
Gardnerella vaginalis jest fakultativno anaerobna bakterija. Ima izgled gram negativnih do gram varijabilnih štapića. Nepokretna je, a veličine je prosječno 0.5 x 1.5 ľm.

Infekcije kod žena
Gardnerella vaginalis uzrokuje bakterijsku vaginozu, vulvovaginitis, ali se isto tako nalazi kod 20-40% žena bez znakova infekcije.
Gardnerella vaginalis se često izolira iz krvi kod groznice poslije poroda i abortusa, a izolira se i iz plodne tekućine. Često se može izolirati iz sluznice maternice (endometrija) u žena koje poslije poroda obole od endometritisa. Može uzrokovati sepsu i infekcije mekih tkiva u novorođenčeta. Rijetko uzrokuje infekcije mokraćnog sustava. Može se naći kao uzročnik u apscesu vagine i jetre, kod bartolinitisa (bartholinitis - upala Bartholinove žlijezde), iz ascitesa (nakupljena slobodna tekućina u trbušnoj šupljini) i iz ždrijela.

Infekcije kod muškaraca
Gardnerella vaginalis kod muškarca može uzrokovati balanopostitis, ali njena prisutnost na penisu i u mokraćnoj cijevi muškarca obično nije povezana s kliničkim manifestacijama.
Dakle, bakteriju nalazimo i kod muškarca i kod žena te je moguć uzajamni prijenos tijekom spolnog odnosa.

Simptomi
Simptomi se javljaju 5-10 dana nakon zaraze, a kod žene se najčešće radi o pojačanom iscjetku iz rodnice uz pojavu peckanja i svrbeža. Iscjedak ima neugodan miris (po ribi), osobito nakon menstruacije i spolnog odnosa.
Simptomi kod muškarca uključuju osip, peckanje i svrbež penisa.
Često infekcija prolazi prikriveno, bez simptoma, što pogoduje prijenosu bolesti spolnim putem, a isto tako tihom razaranju ženskih spolnih organa što u konačnici može uzrokovati neplodnost ili izvanmaterničnu trudnoću.

Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja temeljem razgovora s oboljelom osobom, pregledom i mikrobiološkom dijagnostikom. Za mikrobiološku dijagnostiku uzimaju se dva obriska vaginalnog sekreta ili sekreta iz muške mokraćne cijevi. Jedan je za preparat (nativni ili bojen po Gramu), a drugi se nasađuje na podlogu za izolaciju što prije nakon uzimanja uzorka. Ako se koristi transportna podloga, uzorak se može nasaditi do 24 sata od uzimanja materijala.

Liječenje
Liječenje je najbolje metronidazolom u trajanju od sedam dana pri čemu je uspješnost izliječenja 95%, dok je postotak manji ako terapija traje kraće. Drugi lijekovi izbora su klindamicin ili ampicilin.
Vrlo je važno naglasiti da se trebaju istovremeno liječiti oba partnera kako bi se iskorijenila infekcija! U protivnom će partner koji ostaje zaražen opet prenositi Gardnerellu izliječenom partneru (tzv. ping-pong efekt).
Potrebno je liječenje i infekcije bez simptoma kod koje se Gardnerella slučajno pronađe zbog toga što takva infekcija u roku od 1-2 godine prelazi u simptomatsku u čak 70% slučajeva.
Bakterijske vaginoze povezane su s brojnim komplikacijama u trudnoći i s kliničkim upalama prilikom svake ginekološke operacije.

Recidivi
Bolest se ponovno javlja (recidiv) u roku od jednog do dva mjeseca čak u 5-15 % slučajeva. Stoga je mjesec dana nakon završetka terapije potrebno ponoviti pregled i dijagnostiku kako bi se utvrdilo je li nastupilo izlječenje.

Trudnoća
U trudnoći se bakterijska vaginoza javlja u 15-40% slučajeva pa je zbog velikog rizika koji nosi potrebno liječenje, najbolje iza 20. tjedna trudnoće. Potrebno je sistemsko liječenje metronidazolom ili klindamicinom jer ako se liječenje provodi samo vaginaletama dolazi kasnije do porasta drugih bakterija u rodnici što također predstavlja opasnost za razvoj infekcija posteljice, plodnih ovoja i djeteta.

10.05.2007.

Spolne bolesti

Biserni "prištići" penisa

Definicija

Bijelo-žučkaste sitne promjene poput prištića na glaviću penisa čest su uzrok zabrinutosti kod muškaraca. Obično se radi o bezazlenoj promjeni kože koja se naziva biserne papule penisa.
Tipično su smještene na "kruni", rubu cijelog glavića penisa, raspoređene u nekoliko redova.
Biserne papule penisa smatraju se normalnom varijantom izgleda kože glavića i nemaju zločudni potencijal. Češće se uočavaju kod neobrezanih muškaraca; međutim, mehanizam njihova razvoja je nepoznat. Trećina muskaraca je bar jednom tijekom života bila zabrinuta zbog papula, a kod četvrtine su uzrokovale posramljenost.

Uzrok
Osim opažanja da se češće javljaju kod neobrezanih muškaraca, o nastanku papula se ne zna mnogo. Ne nastaju niti se prenose seksualnim kontaktom. Nisu povezane s higijenskim navikama.

Učestalost
Biserne papule penisa nalaze se kod velikog broja muškaraca. Postoci variraju u različitim studijama; 22-44% neobrezanih te 7-12% obrezanih muškaraca. Nije uočeno češće javljanje papula u određenim geografskim područjima.

Dob
Ovaj se nalaz obično uočava kod muškaraca u drugom i trećem desetljeću života s postupnim smanjenjem učestalosti tijekom starenja.

Izgled promjena
Biserne papule penisa javljaju se na glaviću penisa, kružno uokolo njegova ruba, u nekoliko redova. Mogu biti boje kože, bijele, žučkaste, biserne. Površina im je glatka, uzdignuta od okolne kože, kupolasta ili u obliku niti. Rijetko se papule nalaze na cijelom glaviću.
Promjene su obično bez ikakvih simptoma i nalaze se na penisu cijeli život. Tijekom života postaju manje upadljive. Većina muškaraca ima manji broj papula manjih od 1 mm, desetina ima nekoliko redova papula manjih od 1mm kružno oko glavića; rijetko su veće od 1 mm i prelaze izvan krune glavića. Vlasnici papula ih obično opisuju kao "prištići", "akne", "bijelkaste promjene".

Utjecaj na seksualni život
Nerijetko muškarci zbog "prištića" na penisu izbjegavaju seksualne kontakte osjećajući se posramljeno i neprivlačno. Papule negativno djeluju na samopouzdanje muškarca i znaju biti povod za depresivne osjećaje. Tipično se muškarci suzdržavaju od spolnih odnosa zbog vlastitog subjektivnog dojma o neprivlačnom penisu, a ne zato jer su zbog toga ikad bili odbijeni.
S obzirom na ogroman broj muškaraca s papulama na penisu ljudska bi vrsta odavno izumrla da je to takav problem. Radi se o normalnoj varijanti građe kože penisa.

Dijagnoza
Kad muškarci uoče "prištiće" na penisu obično zatraže savjet liječnika opće prakse, dermatologa i/ili urologa. Najčešće postoji zabrinutost zbog sumnje da se radi o spolno prenosivoj bolesti ili zbog estetskih razloga.
Obično samim pregledom liječnik moze isključiti mogućnost bolesti kao što su kondilomi (condiloma acuminatum) ili molluscum contagiosum.
Iako nalikuju kondilomima, analizom tkiva nisu pronađene karakteristične promjene za kondilome niti je istraživanjima dokazana prisutnost humanog papilloma virusa (HPV) u bisernim papulama penisa. Dijagnostičkim je postupkom potrebno isključiti prisutnost ektopičnih lojnih žlijezda.
Može se uraditi biopsija (uzimanje uzorka tkiva) kako bi se potvrdila dijagnoza. Histo-patološkom analizom promjena u koži se uočava različit broj proširenih krvnih žila tanke stijenke, umnožavanje stanica fibroblasta i vezivnog tkiva.

Liječenje
Biserne papule ne uzrokuju simptome i ne zahtijevaju liječenje. Ako postoje simptomi tipa boli, svrbeža, crvenila itd. ne radi se o bisernim papulama već o bolesti za koju treba potražiti liječničku pomoć.
Neki pacijenti ipak zahtijevaju odstranjenje papula radi ublažavanja zabrinutosti ili iz estetskih razloga. Savjetovanjem s dermatologom i plastičnim kirurgom dobijaju se informacije o dostupnim metodama liječenja.

Odstranjenje papula uspješno se obavlja uporabom karbon-dioksid lasera, elektroterapijom, kiretažom (struganjem) i plastično-kirurškim zahvatom odstranjenja papula. Rezultati postignuti krioterapijom (smrzavanjem) nisu uvijek zadovoljavajući. Lokalna primjena podofilina uglavnom je neučinkovita. Nikakvi lijekovi niti kreme nisu se pokazali učinkoviti.
Samostalno struganje papula obično je bolno, može uzrokovati infekciju i papule se obično ponovo pojave nakon tjedan-dva.

Gljivične infekcije ženskih spolnih organa

Definicija
Gljivične infekcije ženskih spolnih organa su upale uzrokovane mikroorganizmima iz skupine medicinski značajnih gljiva te čine najveći broj infekcija ženskog spolnog sustava. Mogu biti vrlo neugodne, ali za žene bez ozbiljnijih bolesti ne predstavljaju veliku opasnost. Najčešće se javlja u trudnoći, kod pacijentica oboljelih od šećerne bolesti te nakon liječenja antibioticima.

Nazivlje
Infekcija rodnice Candidom naziva se još vaginalna kandidoza ili kandidijaza te vaginalna monilijaza.
Engleski nazivi: vaginal yeast infection; vaginal candidiasis, monilial vaginitis
Latinski nazivi: candidosis vaginalis, moniliasis vaginalis

Uzročnici
Najčešći uzročnik (85 - 90%) ove infekcije je Candida albicans, u 5 - 8% slučajeva nalazi se Candida glabrata, a rijetko (do 4 % slučajeva) ostale vrste iz ovog roda: Candida krusei, C. famata, C. tropicalis, C. lusitaniae.

Rod Candida je vrlo heterogen rod kvasca s oko 200 vrsta. Candida albicans je dio fiziološke flore čovjeka, odnosno mikroorganizam normalno prisutan u zdravom organizmu. Obično je neškodljiva i živi na sluznicama. Nalazi se na sluznici rodnice u 35% zdravih žena, u gornjem dijelu dišnog sustava kod 77% zdravih osoba te u probavnom sustavu kod 85% osoba. Kiselost rodnice i prisutnost drugih normalno prisutnih mikroorganizama održava broj kandida na sluznici ženskog spolnog sustava malenim. Izvor infekcije najčešće su vlastite kandide.
Iako se Candida infekcija ne smatra spolno prenosivom bolešću, uzročnik se može prenijeti spolnim kontaktom s inficiranom osobom; 12-15% muškaraca će nakon spolnog odnosa s inficiranom ženom razviti simptome poput peckanja, svrbeža i osipa spolovila (balanopostitis).

Čimbenici rizika
Promjena kiselosti i smanjenje broja neškodljivih mikroorganizama može dovesti do nastanka upale. Kiselost rodnice mogu promijeniti menstruacija, neke bolesti (najčešće šećerna bolest), trudnoća, menopauza, neki antibiotici, hormonska kontracepcija s estrogenom i steroidi. Vlaga i nadraženost vagine također podržava rast ovih gljiva.
Zdrave osobe rijetko obolijevaju od bolesti uzrokovanih ovom gljivom. U osoba koje već imaju neku bolesti ili su izložene određenim lijekovima ili zahvatima kandide se ponašaju kao uzročnici bolesti sposobni uzrokovati teške bolesti. Ozbiljnost i proširenost infekcije uzrokovane ovim uvjetnim ili oportunističkim gljivama raste s brojem i težinom postojećih poremećaja bolesnika.
Mnoge bolesti pospješuju razvoj kandidoze npr. šećerna bolest, hipotireoidizam, hipoparatiroidizam, hipoadrenokorticizam, granulomatozne bolesti, AIDS, hipogamaglobulinemija, cistična fibroza, sve vrste raka, a osobito maligne krvne bolesti. Liječenje antibioticima (osobito tetraciklinima) uzrokuje promjenu normalnih neškodljivih mikroorganizama na sluznicama i omogućuje prerastanje kandida i nastanak upale.
Pretjerana konzumacija alkohola, nošenje uske odjeće, najlonki i sintetičkog donjeg rublja, učestalo pranje spolovila, nanošenje parfema i parfimiranih kozmetičkih proizvoda na spolovilo remete normalnu ravnotežu i pogoduju nastanku Candida infekcije.

Učestalost
Upala rodnice uzrokovana Candidom (candida vaginitis/colpitis) je najčešća infekcija ženskih spolnih organa s visokom učestalošću. Otprilike 75% seksualno aktivnih žena imalo je bar jednom ovu infekciju, polovina njih ima više od jedne infekcije u životu, a gotovo 10% ima često ponavljane upale.

Simptomi
Gljivična infekcija očituje se neugodnim svrbežom spolovila uz pojačan iscjedak koji je bjelkaste boje, gust, sirast i specifičnog slatkastog mirisa. Rodnica i stidnica su crvene, nadražene, natečene i bolne. Na stidnici se mogu naći napukline sluznice. Svi se ovi simptomi pogoršavaju ako se provodi učestalo češanje. Spolni odnos može biti bolan. Za vrijeme mokrenja se javlja peckanje ili žarenje jer mokraća nadražuje oštećenu površinu stidnice.

Dijagnoza
Pregledom vanjskog spolovila te ginekološkim pregledom rodnice može se postaviti dijagnoza. Uočavaju se znakovi infekcije � crvenilo, oštećena sluznica, napukline oteklina, naslage bijelog iscjetka po svodovima rodnice i vratu maternice. Pregledom s obje ruke ginekolog pokušava utvrditi pomičnost i bolnost maternice i njenog vrata. Iscjedak se može razmazati na predmetno stakalce te promatrati pod mikroskopom i utvrditi prisutnost gljiva. Mikroskopski pregled uzorka vaginalnog iscjetka daje karakterističnu sliku, tako da su dodatne pretrage najčešće suvišne. Kod negativnog mikroskopskog nalaza radi se bris rodnice te šalje na mikrobiološko ispitivanje.
Ponekad se uradi i Papa test kako bi se isključile tumorske promjene rodnice. Ako vrat maternice izgleda sumnjivo može se obaviti kolposkopija (promatranje rodnice i vrata maternice pod jakim svjetlom i povećanjem) i biopsija (uzimanje uzorka tkiva).
Detaljnija obrada bolesnica potrebna je kad postoje ponavljane infekcije te slab ili nikakav odgovor na terapiju. Tada se provodi pregled cijelog tijela, laboratorijska analiza krvi i mokraće te traže simptomi određenih bolesti i organskih sustava.

Liječenje
Lijekovi: Gljivične infekcije liječe se antimikoticima � lijekovima protiv gljiva. Za gljivične infekcije ženskog spolnog sustava primjenjuju se antimikotici derivati imidazola: clotrimazol (Canesten, Plimycol) i polienski antibiotici kao što su nistatin (Nystatin, Moronal), amfotericin (Ampho-Moronal) i natamicin (Pimafucin) u obliku vaginalnih tableta, krema ili masti. Terapija može trajati svega 1 - 7 dana. Kod ponavljanih gljivičnih infekcija nužno je liječenje antimikoticima u obliku tableta ili kapsula: flukonazol (Diflucan) ili itrakonazol (Orungal) u vidu tableta ili kapsula. Za vrijeme trajanja simptoma i liječenja preporučuje se izbjegavanje spolnih odnosa iako se infekcija prenosi u svega 10-15% slučajeva.
Kombinacijom antibiotika i antimikotika može se liječiti miješana infekcija gljivama i bakterijama. Takva je kombinacija oksitetraciklin + nistatin (Geonistin).
Prvu infekciju je općenito potrebno liječiti u suradnji s obiteljskim liječnikom ili ginekologom, a kod ponovne infekcije, ako se nedvojbeno po izgledu iscjetka radi o ovoj upali žena može sama kupiti lokalne antimikotike u ljekarni. Ako sedmodnevna terapija ne urodi plodom potrebno je javiti se liječniku kako bi se otkrio razlog te eventualno neko drugo stanje koje imitira sliku gljivične infekcije.
Učestale gljivične infekcije mogu biti pokazatelj određenih bolesti pa je potrebno zatražiti liječničku pomoć. Znakovi upale netom nakon završene terapije ili slab odgovor na terapiju mogu biti prvi znakovi infekcije HIVom.
Kod trudnica se tablete antimikotika daju s velikim oprezom, ako se i daju. Lokalno liječenje se provodi duže nego kod žena koje nisu trudne te se trudnice češće kontroliraju.
Prehrana: povećanje udjela biljne hrane, izbacivanje ugljikohidrata i uzimanje većih količna jogurta i acidofila pomažu u liječenju gljivične infekcije.
Obnova normalne vaginalne flore: nakon završenog liječenja antimikoticima mogu se u rodnicu stavljati posebni tamponi i sredstva kojima se obnavlja populacija normalno prisutnih bakterija Lactobacillus i sprječava ponovna infekcija gljivama.

Prognoza
Nakon prikladnog liječenja simptomi i znakovi infekcije potpuno nestaju. Ponavljane infekcije ili slab odgovor na terapiju obično ukazuju na postojanje slabijeg imuniteta ili određenih bolesti pa je potrebno napraviti detaljniju obradu bolesnika.

Komplikacije
Kronične ili ponavljane infekcije mogu nastati, a kod osoba slabijeg imunološkog sustava candida se može proširiti po tijelu te inficirati druge organe i organske sustave.

Prevencija 
kako spriječiti ponovnu infekciju
Za sprječavanje ponovne infekcije kandidom važno je slijediti ove upute:
- izbjegavati nošenje uske odjeće
- izbjegavati sintetičko donje rublje
- nositi pamučne gaćice
- izbjegavati tanga gaćice
- ne nositi najlonke cijeli dan
- izbjegavati stalno vlaženje genitalnog područja
- izbjegavati nositi mokri kupaći kostim � presvući se nakon izlaska iz bazena ili mora
- redovito prati donje rublje
- nakon kupanja ili tuširanja posušiti genitalno područje sušilom za kosu na najnižoj temperaturi
- nakon male nužde spolovilo brisati od sprijeda prema natrag jer se u suprotnom u vaginu mogu povući bakterije iz debelog crijeva
- jesti jogurt i acidofil u većim količinama za vrijeme liječenja antibioticima
- smanjiti unos ugljikohidrata i alkohola
- ne prati spolovilo niti rodnicu kupkama niti na njih sprejati dezodoranse, ne koristiti parfimirane tampone i uloške te izbjegavati obojani i namirisani toaletni papir
- kad se razvije infekcija pozorno se pridržavati liječnikovih uputa te pravilno i redovito uzimati i stavljati lijekove.

Nastavice se...

09.05.2007.

Smanjenje ili gubitak sexualne želje

Definicija

Smanjenje ili gubitak seksualne želje je poremećaj seksualnosti gdje je seksualna želja koja izostaje glavni i osnovni problem koji dovodi do smanjenja učestalosti ili izostanka seksualnih aktivnosti. Poremećaj nije sekundarna posljedica impotencije, poremećaja erekcije, dispareunije ili neke druge muške ili ženske seksualne disfunkcije. Ovaj poremećaj ima svoje mjesto u međunarodnoj klasifikaciji bolesti pod oznakom F52.0.

Naziv

Ovaj se poremećaj još naziva i hipoaktivna seksualna želja, seksualna apatija, seksualna averzija - kod žena: frigidnost.

Simptomi

Osobe koje pate od ovog poremećaja obično ne maštaju o seksu, ne iniciraju seksualne aktivnosti niti imaju ikakve seksualne fantazije. Postoji manjak seksualnog apetita i seksualnog odgovora kao i niska učestalost seksualnih aktivnosti. Ovaj poremećaj je jedan od najčešćih seksualnih poremećaja na koje se žale parovi - seksualne aktivnosti često izvode samo zbog „bračne dužnosti”, ne zbog uživanja ili zanimanja. Partneri kojima je smanjena seksualna aktivnost često prestaju da pokazuju ljubav, nježnost i naklonost prema partneru jer se boje da bi ih to podstaklo na započinjanje seksualnih aktivnosti.

Oblici smanjenja seksualne želje

Smanjenje seksualne želje može biti opšte i uključuje sve seksualne aktivnosti; zatim: situacijsko kad je ograničeno samo na jednu seksualnu aktivnost, npr. s partnerom.

Primarni nedostatak ili smanjena seksualna želja postoji tokom cijelog života, odnosno od početka puberteta, pa je najčešće povezan s krutim religioznim i patrijarhalnim vaspitanjem ili zlostavljanjem u djetinjstvu.

Sekundarni (stečeni) nedostatak seksualne želje javlja se nakon kraćeg ili dužeg perioda normalnog seksualnog funkcionisanja i može biti posljedica niza uzroka. Smanjena seksualna želja može biti privremena ili trajna.

Uzroci

Najčešće su u podlozi psihološki uzroci kao strah od odbijanja, strah od loše seksualne prakse, strah zbog neiskustva, strah od sramote, strah od kritike, strah od trudnoće, strah od polno prenosivih bolesti, strah od bliskosti i intimnosti, strah od gubitka kontrole, nedovoljno samopouzdanje ili strah zbog izgleda tijela. Određeni oblici religijskog vaspitanja i odrastanje u sredini u kojoj se o seksualnosti ne govori i smatra se nečim prljavim pogoduje razvoju ovog poremećaja. Uzroci mogu biti i: silovanje, seksualno napastovanje i zlostavljanje, fizičko zlostavljanje od strane sadašnjeg ili ranijih partnera, homoseksualnost, depresija, ljekovi (protiv povišenog pritiska, za smirenje, kontracepcijske tablete), problemi u komunikaciji s partnerom, manjak povjerenja i manjak privlačnosti, prekovremeni rad i hronični umor.

Spol

Smanjenje ili gubitak seksualne želje može se javiti kod oba pola, ali je češći kod žena. Iako je zbog subjektivne prirode problema, nedostatka kriterijuma za normalnu seksualnu želju i objektivnih mjera za količinu seksualne želje teško dati tačne rezultate procjenjuje se kako ovaj poremećaj barem jednom u životu pogađa petinu stanovništva.

Medicinski razlozi

Uzrok stečenog smanjenja seksualne želje ponekad su ljekovi ili bolesti npr:

lijekovi - mnogi često propisivani ljekovi kao što su oni za liječenje visokog pritiska (antihipertenzivi), lijekovi protiv depresije (antidepresivi) te kontracepcijske tablete, utiču na seksualnu želju, uzbuđivanje i orgazam jer remete ravnotežu polnih hormona i prenos poruke u organizmu;

menopauza - nastup menopauze, uočava se postupnim smanjivanjem broja hormona estrogena, progesterona i testosterona. Ove promjene dovode do naglog ili postupnog slabljenja seksualne želje;

depresija - učestali simptom depresije je smanjena seksualna želja koja može povratnom spregom i pojačati depresiju. Distimija je blaži oblik depresije koji je teško da se prepozna jer se s ovim stanjem može funkcionisati u svakodnevnom životu. Žene s distimijom mogu se osjećati izolovano;

povišena visina prolaktina - obično kod tumora hipofize kad postoji tumor prolaktinom;

karcinom dojke - nakon operacije dojke žene se često osjećaju manje ženstveno i stide se vlastitog izgleda, smatraju kako partneru više ne mogu biti privlačne i gube interesovanje za seks;


Dijagnoza

  Ovaj seksualni poremećaj prepoznaje se obično u kontekstu veze s partnerom kad se partneri tuže na nezainteresovanost druge strane za seks, nedostatak seksualne inicijative i seksualnu hladnoću. Hormonsko testiranje bitno je za isključivanje hormonskih poremećaja.

Liječenje

Liječenje je najuspješnije kad je poznat uzrok tegoba i stoga je potrebno dobro istražiti temelje ovog poremećaja. Ukoliko je uzrok određeni strah ili psihička trauma terapija se sprovodi savjetovanjem s psihoterapeutom.

Ponekad se ne može pronaći ni psihološki ni medicinski problem, a hormonski nalazi su uredni i u tim slučajevima se smatra kako je uzrok najvjerovatnije gubitak interesovanja za partnera.

Pomoći sam sebi

Kako su razlozi smanjene seksualne želje (koja je češće stečena nego primarna) obično psihološki potrebno je s partnerom izgraditi bolji odnos i steći jedno u drugo dovoljno povjerenja da se o seksualnosti može otvoreno razgovarati. Ljubav i intimnost dovoljni su za seks, ne mora uvijek postojati velika strast.

Preporučljivo je što češće "stvarati" situacije gdje se stvara želja za seksom, a svaki par za to ima neku posebnu situaciju.


Zavisnost od sexa
Definicija

Što je zavisnost od seksa ili opsjednutost njime? Različiti oblici seksualnog ponašanja se javljaju kod opsjednutosti seksom: pretjerana masturbacija, seks s prostitutkama, seksualna masaža, seks preko telefona, anonimni seksualni susreti.

Zavisnost od seksa ili opsjednutost seksom podrazumijeva seksualno ponašanje koje značajno utiče na normalan život pojedinca. Ovakvo ponašanje može poremetiti vezu, posao, zdravlje i/ ili psihološko stanje osobe. Zavisnici od seksa rješavaju probleme seksom i nastavljaju to činiti i pored neugodnosti.

Zavisnost od seksa uključuje razvoj ponašanja koje bi se moglo nazvati navikom. Ova navika može uključivati seksualno uzbuđenje povezano sa specifičnim stimulansom (npr. pornografske slike), emocionalnim stanjima (npr. usamljenost, depresija i stres). Osoba može razviti naviku korištenja seksualnog materijala i iskustava kao način za bolje osjećanje i raspoloženje. Na ovaj način osoba izbjegava suočavanje sa stvarnim problemima (npr. stres na poslu, problemi u vezi ili seksualna disfunkcija). Takođe, može uzrokovati stanje kada je teško ili nemoguće uzbuditi se na drugačije načine.

Učestalost

Po istraživanjima, opsjednutost seksom je poprilično česta u odrasloj dobi. Dr. Patrick Cornes je u svome istraživanju iz 1987. ukazao na 8% odraslih muškaraca i 3% odraslih žena koje pate od ovog problema.

Kad se problem počinje javljati

Seksualna zavisnost ima jasno prepoznatljive obrasce ponašanja koji često počinju u djetinjstvu i adolescenciji. Poremećaj je definisan štetnim posljedicama seksualnog ponašanja na samu osobu i nesposobnosti osobe da prekine s takvim ponašanjem. Razumijevanje seksualne zavisnosti može se postići korišćenjem široko prihvaćene definicije.

Kriterijum poremećaja zavisnosti:
  • Istrajavanje na određenom tipu ponašanja tokom dužeg vremena nego što je namjeravano.
  • Trajna žudnja za takvim ponašanjem te jedan ili više neuspješnih pokušaja za smanjenjem ili kontroliranjem ponašanja.
  • Mnogo vremena provedeno u tim aktivnostima ili pokušajima oporavljanja od njegovih efekata.
  • Često poduzimanje takvih radnji kad se od osobe očekuje da ispuni određene društvene, radne, akademske ili kućne obveze.
  • Istrajavanje na ponašanju iako postoji svijest o trajnom i ponavljanom finansijskom, fiziološkom ili fizičkom problemu koji takvo ponašanje izaziva.
Posljedice

Kako se seksualna zavisnost definiše kao trajni uzorak štetnog ponašanja s rastućim štetnim posljedicama, posljedice su često ono što dovodi do prepoznavanja problema. To su:
  • društvene posljedice - prekid braka ili veze, prijateljstva, društvene mreže zbog preokupacije seksom,
  • emocionalne - depresija i nemir česte su zbog osjećaja stida, tajnovitosti i nedostatnog samopouzdanja,
  • fizičke - ozljede nastale zbog učestalosti različitih seksualnih rituala, a i spolno prenosive bolesti su učestale,
  • pravne - seksualni zločini (voajerizam, opsceno ponašanje), gubitak profesionalnog ugleda ili licence zbog opscenog ponašanja ili seksualnog zlostavljanja,
  • finansijske - troškovi pornografskog materijala, usluga prostitutki, telefona/ kompjutera; gubitak produktivnosti, kreativnosti i zaposlenja.
Poricanje, racionalizacija i opravdanja

Kao i alkoholičari, zavisnici o drogi ili kocki, osobe opsjednute seksom razvijaju tipične mehanizma obrane - poricanje, racionalizaciju i opravdanja za svoje ponašanje te okrivljuju druge da su uzrokovali problem.

Višestruke zavisnosti

Višestruke zavisnosti znaju biti prisutne kod zavisnika od seksa i na njih treba obratiti pažnju. Bolesnika treba temeljno ispitati i otkriti naznake zavisnosti o alkoholu ili drogama, zavisnosti o drugim osobama, poremećaja hranjenja, pretjerano vježbanje, trošenje novca, kockanje. Ove osobe često mijenjaju zavisnost tokom liječenja. Npr: jedna bolesnica koja se suzdržavala od seksualnih aktivnosti udebljala se 20 kg tokom 90 dana liječenja. Prije početka liječenja svakako treba provjeriti postojanje spolno prenosivih bolesti.

Dijagnoza

Dijagnoza i liječenje mogu biti loše procijenjeni zbog upornog bolesnikova poricanja i izostavljanja informacija o tipu, količini i posljedicama svojih seksualnih aktivnosti. Pogrešna dijagnoza se može postaviti zbog pratećih poremećaja raspoloženja koje izaziva stid i stres zbog življenja dvostrukog života.


Učestalo seksualno ponašanje koje ne uključuje partnera s kojim je osoba u vezi može ukazivati na zavisnost od sekss. Međutim, važno je znati kako je zavisnost od seksa skup simptoma i ne možemo se za dijagnozu oslanjati na samo jedan od njih! Ipak, kad u vezi seksualno ponašanje jednog partnera negativno utiče na funkcionisanje veze, treba ga upozoriti čak i ako se ne radi o seksualnoj opsesiji. Parovi često sami pokušavaju riješiti problem. Kada im to ne uspije, preporučljivo je obratiti se iskusnom psihoterapeutu s iskustvom u području individualne terapije, terapije para i/ ili porodične terapije.

Liječenje

Različite metode psihološko- psihijatrijskih pristupa koriste se u liječenju. Uloga doktora je u uspostavljanju realnosti. Rane terapije se vrlo malo oslanjaju na uticaj seksualnog ponašanja na vezu ili zlostavljanje u djetinjstvu već se koncentrišu na postavljanje cilja sada i tu. Početno liječenje prolazi kroz tri velike faze: prepoznavanje problema i specifičnog ponašanja koji je uzrok problematičnog zavisničkog uzorka, ugovor o ponašanju - pismeno definisanje seksualnog ponašanja koje treba biti eliminisano. Ugovori obično uključuju zadatke koji trebaju ohrabriti osobu da se nosi s problemom, prevencija ponavljanja - rad na prepoznavanju i smanjenju uzoraka iskustva i djelovanje na okidače štetnog ponašanja, npr. učenje svladavanja stresa, osnaživanje emocionalnih veza, rješavanje finansijskih teškoća i problema na poslu.
07.05.2007.

Peting - dry sex

Većina ljudi definiše peting kao imitaciju sexualnog odnosa iz razloga što ne dolazi do kontakta muških i ženskih polnih organa. Peting podrazumijeva trljanje, "trenje", tijela jednog partnera o tijelo drugog kako bi se izazvalo zadovoljstvo kod oba. Obično su oba partnera potpuno ili djelimično obučena. I tada dolazi do kontakta između genitalija oba partnera, ali preko odjeće. Nerijetko, i peting rezultira postignutim orgazmom. Dešava se da su tokom petinga oba partnera naga, međutim ono što peting i pravi sexualni odnos u tom slučaju razlikuje je izostanak penetracije tokom petinga. To znači da u tijelo bilo kog partnera ne ulaze prsti ili bilo koji drugi predmet, ili dio tijela.

Peting se naziva "suvim sexom" (dry sex) jer ne dolazi do razmjene tjelesnih tečnosti oba partnera, niti direktnog kontakta genitalija čime se značajno smanjuje mogućnost dobijanja neke polne bolesti ili da partnerka ostane trudna.

Kako peting omogućava sexualno zadovoljstvo i orgazam, definitivno je jedan vid sexualnog odnosa. Svakako, ulazite sa znatno manje rizika nego kada je pravi odnos u pitanju.

Mogućnost da partnerka zatrudni tokom petinga?

Zavisi od onoga što se pod tim podrazumijeva.

Najčešće, makar jedan od partnera nosi odjeću koja pokriva genitalije. U tom slučaju, ne postoji mogućnost da partnerka zatrudni jer spermatozoidi, kao i bakterije i virusi, ne mogu proći kroz materijal.

Ukoliko su oba partenra "u koži" i muškarac ejakulira (svrši) u blizini otvora vagine, postoje male šanse da partnerka zatrudni. Međutim, postoji velika mogućnost da ćete zakačiti neku od spolno prenosivih bolesti, tačnije infekcija kao što je herpes koji se prenosi kontaktom koža-koža, bez obzira da li dolazi do kontakta krvi ili neke druge tjelesne tečnosti.

Druga opasnost kada je u pitanju peting je ta što se lako možete zanijeti i doći do pravog sexualnog odnosa a da za to nijeste spremni (još se i naziva "wet sex" zbog kontakta). Ako ste se već upustili u peting, morate jasno odrediti svoje granice i staviti do znanja partneru da ih mora poštovati. U suprotnom, sex se može jednostavno desiti, a tad će postojati velike šanse da partenrka zatrudni.

06.05.2007.

Šta treba znati o sexu...

Sama pomisao na sexualni odnos može uznemiriti prosječnog tinejdžera. Kada su u pitanju sexualni odnosi treba razmisliti o mnogo čemu, imati na umu mnogo šta, znati šta uraditi ako nešto pođe naopako... Bez obzira na to da li ste ili nijeste sexualno aktivni vrlo je važno da znate činjenice o tome šta jeste i šta nije sex, i šta on sve nosi sa sobom.

Sex je:

  • i fizičko i emocionalno iskustvo;
  • rizičan - možes zatrudnjeti, zakačiti neku od SPB (koje ćeš nositi do kraja života), ostati sa slomljenim srcem ili povrijeđenim egom, ostati sam i raočaran nakon istog;
  • prekretnica - samo jednom u životu možeš izgubiti nevinost (ne računajući sekundarnu, tj. ponovo povraćenu). S tim u vezi, treba da se pobrineš da sjećanja na to iskustvo budu lijepa kako ne bi nosili traume do kraja života i svakom sljedećem sexualnom odnosu pristupali da strahom;
  • ne treba da bude olako shvaćen ili da mu se pristupa kao vidu rekreacije;
  • najbolji je kada je intimno iskustvo koje spaja dvoje ljudi;
  • malo čudan i pun neobičnih, ponekad i momenata i zvukova koji nas zastide.
Sex nije:
  • način da se neko obaveže ili natjera da vas voli;
  • testiranje sopstvene ljubavi i posvećenosti partneru;
  • način da procjenite koliko ste zreli ili odrasli;
  • dobar način se osigura vaša nezavisnost;
  • rekreacija;
  • uvijek zabavan ili uživanje, nekada ćete se pitati da li je zaista vrijedan svega.
Ono što uvijek treba da imate na umu jeste da ukoliko u sexualne odnose stupate iz pogrešnih razloga možete da budete samo na gubitku.

Ukoliko ste sexualno aktivni postoji par stavri koje uvijek treba da imate na umu kada je u pitanju sami sexualni čin. O mnogo čemu, i mnogo više, treba misliti i brinuti nego samo o tome «da li to radim kako treba» (što većina ljudi najčešće radi). Naravno, ma koliko pokušavali, teško da ikoga možete ubijediti da ne postoji pravi način na koji se to radi ili ne radi. To ne propisuje nijedan zakon, ali zato u većini zemalja postoje brojni zakoni koji propisuju minimum godina koji morate imati da bi stupili u sexualne odnose, kao i zakone koji se odnose na sex sa pristankom (zakone vezano za silovanja i one koji ograničavaju nečiju mogućnost da pristane na sexualni odnos - najčešće se tiču godina).

Ono što se mora znati
  • Ukoliko ne želiš da zatrudniš, a sigurno to ne želiš ako si tinejdžer, kontracepcija nije izbor već nešto što se mora koristiti.
  • Jedina zaštita za sexualno aktivne osobe od SPB jeste kontraceptivno sredstvo kao što je kondom. Da bi se izbjegla mogućnost dobijanja neke od SPB kondom se mora koristiti nevezano za to da li se koristi još neko kontraceptivno sredstvo (koje služi za sprječavanje neželjene trudnoće).
  • Oralni sex je vrsta sexualne aktivnosti i stoga neke od SPB, kao što je HIV i AIDS, se mogu prenijeti oralnim putem; da bi se to spriječilo mora se koristiti kondom.
  • Za silovanje možeš lako biti optužen ukoliko: je partner ispod granice dozvoljene za stupanje u sexualne odnose, pod dejstvom alkohola ili ljekova (prepisanih, ili narkotika), ukoliko mu/joj se prijeti na ma koji način (fizički, psihički, ili ugožavanjem reputacije i imena), ili ukoliko u ma kom trenutku kaže «ne» ili "stop".
  • Pod sexualnim činom se podrazumijeva penetracija muškog polnog organa u ženskom. Sexualni odnos ne podrazumijeva penetraciju. Kada razmišljate o sexualnom odnosu, da li ćete stupiti u njega ili ne, treba da odvojite ta dva pojma. Takođe, imajte na umu: za neke ljude je i ljubljenje sexualni odnos.
  • Možeš ostati trudna ili zakačiti neku od SPB i pri prvom sexualnom odnosu, ili pri prvom sexualnom odnosu u koji stupaš bez kontracepcije.
  • Kontrola rađanja se mora sprovoditi, kao i korištenje zaštite protiv SPB, po strogo propisanim pravilima da bi bila efektna. Neredovno korištenje pilula i dupliranje kondoma su najčešće greške kada je kontracepcija u pitanju, a samim tim nerijetko vode trudnoći ili nekoj od SPB.
  • Ne postoji pravi ili pogrešni način kada je imanje odnosa u pitanju, ali ako boli, ili ne prija tj. ne odgovara emocionalno, treba jednostavno prekinuti.
Ono što je uvijek na "listi moranja"

  • Partner koji želi i koji je u mogućnosti da stupi u odnose (da mu je zakonom dozvoljeno).
  • Efikasna i pravilno upotrijebljena kontraceptivna sredstva.
  • Zaštita protiv SPB - muški ili ženski kondom.
  • Realna procjena vezano za to šta će sex značiti (ili ne) u tvom životu.
  • Sigurno mjesto gdje ćeš stupiti u sexualni odnos.
  • Emocionalna sigurnostk, stabilnost i zrelost kako bi mogao shvatiti koje su moguće posljedice koje redovan sexualni život nosi sa sobom (pored očiglednih kao što su trudnoća i SPB).
  • Poštovanje i povjerenje (zasnovani na ljubavi - često idealističko shvatanje) među partnerima.
  • 05.05.2007.

    Biti feministkinja ne znači biti lezbijka (lezbejka)

    Feministkinja (lat)- pobornica emancipacije žena, pristalica feminizma.

    Lezbijka (grč)- žena koja se seksualno zadovojava sa drugom ženom.

    Kao što se vidi iz navedenih definicija, nijedan od ova dva pojma ne podrazumijeva njihovo istovjetno značenje. Šta više, na ovaj način gledano, sličnost je gotovo nemoguće naći.

    U svakodnevnom društvu, ne samo naše izuzetno patrijarhalne sredine gdje ljudi žive podređeni različitim stereotipima, već i u demokratskijim i razvijenim zemljama, pojam lezbijstva je dobio različite, uglavnom negativne konotacije. Baš kao i feminizam.

    Feminizam je nastao kao revolt, odbijanje nametnutog i obaveznog pokoravanja žena muškarcima. Može se posmatrati ako vrsta političke teorije usmjerene na aktivnu borbu protiv rasnog, rodnog, heteroseksualnog i klasnog ugnjetavanja - jednostavno rečeno: oslobađanje žena od, kroz istoriju nametnutog, muškog autoriteta.

    Lezbejstvo, najčešće sagledavano u negativnom svijetlu, postao je problem modernog društva. Kao ni za homoseksualizam, ni za lezbejstvo se ne može reći da li je to, il nije, parafilija. Bez obzira na to, iako gotovo idnetična homoseksualzimu (ljubavi dvaju muškaraca), lezbejstvo se ne tretira čak ni ravno njemu. Naime, primjer iz obližnje države Hrvatske ukazuje na to: u Krivičnom zakonu republike Hrvatske, homoseksualna veza može biti samo između muških osoba.

    Lezbejke su, dakle, ženski homoseksualci- razlika je u nemogućnosti prenošenja AIDSa putem seksualnog odnosa (koji je jedna od bitnijih razlika gay populacije i njih). S druge strane posmatrano, feministički pokreti svoju borbu zasnivaju na različitim problemima žena u društvu (abortus, polna ravnopravnost, sexualno zlostavljanje, …). Lezbejke nijesu uključene u problematiku vezanu za aboruts ili pak bračno zlostavljanje od strane muža.

    Iako su feministički pokreti bili osnova za dalju borbu žena i „pravo glasa” u različitim oblastima života, pitanje na koje se danas olako daje odgovor, uz nedostatak argumenata, jeste: da li biti feministkinja znači biti lezbejka. Suštinska razlika lezbejske i feminističke „ideologije” je u posmatranju odnosa žena- muškarac. Kritička pažnja, djelovanje feminističkih pokreta uopšte, usmjerena je upravo na muškarce- njihov odnos prema ženama, vječitu neravnopravnost koju „stvaraju muškarci”, brojnim stereotipima… Pored toga, feminističke organizacije najčešće za cilj imaju i razuvjeravanje šire javnosti da su feministkinje lezbejke koje mrze muškarce.

    Nevezano za sporenja unutar samih ženskih organizacija, najčešće kada je u pitanju ženska sexualnost- (ne) poistovjećivanje sa muškarcem pri polnom odnosu jedne od dvije žene, rad upravo ova dva „lobija” doprinio je otvaranju brojnih pitanja i drugačijem tretiranju žena u brojnim društveno-političkim sferama.

    03.05.2007.

    Razlike polova

    Sex/Pol je fundamentalno biološki.

    Manifestuje se preko određenih karakteristika (fizičkih, genetskih i hormonskih), koje služe da bi se uvidjele razlike između muškaraca i žena. Sex/pol se u biti ne može promijeniti.

    Gender/Rod je nešto što je naučeno, i to kao dio kulture.

    Ljudi se ne rađaju sa gender-om/rodom, već dobijaju karakteristike tokom života, naročito tokom djetinjstva. Gender/rod se sastoji od karakteristika i uloga, koje prave razliku između žena i muškaraca. Postoje društveno određene norme za oba pola. Gender/rod uključuje već određene simbole, vrijednosti i ponašanja za oba pola. Gender/rod je društvena konstrukcija.

    Gender/rod nam na mnogo načina govori ko/šta mi treba da budemo. Različite kulture i generacije drugačije vrednuju gender/rod i imaju različita znanja o istom. Ove karakteristike su više dio načina na koji mi shvatamo sebe, i samim tim ne težimo da razmišljamo o njima. One oblikuju naše stavove i mišljenja o tome što je žensko a što muško, ko je žena a ko muškarac.

    Isto kao što postoje različite karakteristike koje se odnose na muškarce i žene, tako su prihvaćena i ponašanja za oba pola. Ta prihvaćena ponašanja se nazivaju ulogama gender-a/roda. I žene i muškarci su ograničeni u svom ponašanju, odgovornostima, i životnim izborima i to zbog već kulturno dodijeljenih uloga i odgovornosti.

    Analize odnosa između rodova, osposobljavanje i moć

    Konceptualni instrumenti za analiziranje odnosa između rodova u društvu

    1. Rad i podjela rada
      Ovo je specifično za svaku određenu kulturu i vrijeme; čak se i razlikuje u zavisnosti od društva.

    2. Tri vrste rada:
      • Produktivni: proizvodnja dobara i usluga vezanih za prihode ili opstanak. U mnogim kulturama, produktivni rad je jasno podijeljen na muške i ženske zadatke.
      • Reproduktivni: reprodukcija i održavanje radne snage. Ovo uključuje pažnju o djeci, izgradnju i održavanje skloništa, kuvanje, čišćenje, pranje, odgajanje.
      • Društvo: održavanje i poboljšanje društva. Ovo može uključiti sudske rasprave, stvaranje zakona, održavanje reda, organizovanje ceremonija i festivala, rad vezan za društvena pitanja i potrebe društva, kao što je snabdijevanje vodom. Ove aktivnosti uključuju i javne, zadatke visokog prioriteta kao što je zasijedanje na dobrovoljnim skupovima i organizovanje ceremonija, kao i manje bitna organizacija i podržavanje rada.
      (iz »Dvije polovine čine cjelinu: Balansiranje odnosa između rodova u razvoju«)

    3. Razlika u pristupu i kontrola sredstava (političkih, ekonomskih, vrijeme) i pogodnosti

      Tri ključna pitanja:
      • Ko što radi, kada i gdje?
      • Ko ima pristup sredstvima, pogodnostima i mogućnostima?
      • Ko kontroliše sredstva, pogodnosti i mogućnosti?

    Analize odnosa između rodova

    5 ključnih komponenti (Rani Parker, “Analize odnosa između rodova: Vodič za trenere”) 
    • Uloge rodova
    • Podjela rada između rodova
    • Vrijednosti
    • Pristup
    • Odnosi moći

    Koje su teme vezane za rodove kada je u pitanju reproduktivno zdravlje?

    Ovo može uključiti sljedeće:
    • Reproduktivno zdravlje se tiče i žena i muškaraca
    • Muškarac ima dominantnu ulogu u odlučivanju po pitanju uticaja faktora reproduktivnog zdravlja kod žena – kada treba imati seksualne odnose, da li primjenjivati planiranje porodice, da li imati više partnera i sl.
    • Žene su biloški podložnije SPB-ima i HIV-u; samo žene mogu ostati trudne.
    • Metode planiranja porodice teže pojavi predrasuda kada je u pitanju rod
    • Društveno kulturni pritisci uzrokuju da žene budu na gubitku u odnosu na muškarce kada je u pitanju faktor reproduktivnog zdravlja.
    • Nejednaka mogućnost obrazovanja, zapošljenja, i stvaranja prihoda rezultuje time da mnoge žene zavise od muškaraca kada je u pitanju njihova ekonomska dobrobit; ovo takođe smanjuje njihovu moć prilikom donošenja odluka koje utiču na odluke vezane za faktor reproduktivnog zdravlja i tiče se planiranja porodice, korištenja kondoma, prava da odbiju seksualni čin, itd.

    Moć

    Definicije moći: »Mogućnost artikulisanja ličnih ciljeva, i uticaj na druge prilikom postizanja istih.«

    »Mogućnost da dobijemo ono što hoćemo, da zadržimo ono što smo dobili, i da oblikujemo događaje onako kako želimo da ih oblikujemo.«

    »Mogućnost da se spoje razli¨iti izvori individualne moći da bi se došlo do promjena koje će ići u korist grupama više nego individualcima.«

    U kontekstu priče o rodovima, žene i muškarci su drugačije socijalizovani i obično funkcionišu u različitim sferama društva, pa ipak se javljaju preplitanja i uzajamna zavisnost. Kao rezultat, muškarci i žene imaju drugačije životno iskustvo, znanje, perspektive, i prioritete. Čovjek ne može predstavljati interese drugih, a ne može ni sam u potpunosti predstavljati društvo. Zdravo društvo će poštovati i vrednovati pozitivne aspekte ovih razlika i koristiti ih radi poboljšanja društva.

    Osposobljavanje

    Definicija »osposobljavanja« glasi: Stvarati uslove pod kojima siromašni mogu ostvariti svoje svakodnevne potrebe i postati aktivno uključeni u definisanje i promovisanje svojih ličnih društvenih i političkih projekata.

    Ideje o moći:
    • Moć – nad: saznanje da je moć kvantitativno limitirana i da »Ako ti imaš više, ja imam manje«. Ako ja imam moć nad tobom, povećavanje tvoje moći ide na račun moje. Ovakva vrsta moći je ili odnos dominacije, ili odnos podređenosti. Totalno je bazirana na društveno kažnjive prijetnje, koje su nasilničkog i zastrašujućeg karaktera, poziva se na aktivan i pasivan otpor, zahtijeva održavanje konstantne opreznosti.
      Moć – nad zahtijeva stvaranje jednostavnih dvojnosti: dobro/loše, muškarac/žena, bogati/siromašni, crnci/bijelci, mi/oni.
    • Moć – ka: »Mnogi ljudi opisuju situacije u kojima su se osjećali moćnije, situacije u kojima su riješili neki problem, shvatili kako nešto funkcioniše, ili naučili neke vještine.«
      Moć – ka je kreativna i pruža mogućnosti, to je bit aspekta individualnog osposobljavanja.
    • Moć – sa: »Kolektivno, ljudi se osjećaju sposobnijima kroz organizaciju i kroz ujedinjenje zbog zajedničke svrhe i zajedničkog razumijevanja.«
      Moć – sa obuhvata smisao većine što je značajnije od nekolicine individualaca, posebno kada grupa rješava problem zajedno.
    • Moć – unutar: »Spiritualna snaga i jedinstvenost koja se nalazi u svima nama i čini nas istinski čovječnim. Bazira se na samoprihvatanju i samopoštovanju koje , sa druge strane, povećava poštovanje i prihvatanje drugih kao jednakih nama.«
      Moć – unutar naglašava više komplementarnost nego dvojnost. Takođe naglašava samoprihvatanje i samopoštovanje. Postoje razlike; i različite grupe zaista imaju različite interese. Moć – unutar prepoznaje snage i slabosti, i postoji u svima nama, i ne osuđuje automatski razlike, kao što ih i ne uslovljava.

    Jednakost naspram pravičnosti

    Jednakost znači biti isti (kao ostali), pravičnost znači biti fer.

    Na primjer, neki programi opismenjavanja u zemljama u razvoju mogu uključiti više žene nego muškarce, što se bazira na osmatranjima da muškarci imaju tipično više mogućnosti za formalno obrazovanje. To nije jednak tretman muškaraca i žena, ali se može dokazati da je pravičan zato što pomaže pri stvaranju jednakosti mogućnosti, što je često limitirano jednim rodom.

    Nivoi jednakosti:
    • Dobrobit: upoznavanje sa materijalnim potrebama, kao što su hrana, prihod i medicinska njega. Termin ne uključuje proces osposobljavanja ljudi da se upoznaju sa ovim potrebama.
    • Pristup: faktori proizvodnje kao što su zemlja, rad, kredit, obučavanje, xafsing sredstva, javne službe, i prednosti na jednakoj osnovi, i za muškarce i žene. Reforme i zakoni i postupci mogu biti preduslov za ovakav pristup.
    • Savjesnost: vjera u jednakost polova, da se uloge rodova mogu promijeniti i da podjela rada treba da bude jednaka, fer, skladna i bez dominacije.
    • Učešće: jednako učešće u donošenju odluka, i učešće na svakom političkom nivou, počevši od osnove društva pa do najvišeg političkog nivoa.
    • Kontrola: jednakost kontrole nad faktorima produkcije i distribucije beneficija, bez dominacije i podređenosti.

    Praktične potrebe i strateški interesi

    Praktične potrebe rodova su one koje pomažu ženama ili muškarcima da sprovode uloge koje trenutno imaju, i stoga, može se reći, olakšavaju njihov teret.

    Strateški interesi rodova, sa druge strane, su oni koji pomažu društvu da postignu pravičnost među rodovima. Strateški interesi kod žena nastaju zbog njihovog podređenog statusa i pozicije u društvu. Ovo se mjeri, na primjer, razlikovanjem muških/ženskih plata i poslovnih mogućnosti, učešćem u zakonodavnim tijelima, ranjivošću zbog siromaštva i nasilja. Akcija koja se odnosi na strateške interese žena može uključiti ukidanje podjele rada u zavisnosti o kom rodu je riječ, podjela domaćinskih poslova i brige oko djece, eliminacija institucionalizovanih formi diskriminacije, promocija političke jednakosti, sloboda izbora prilikom rađanja, i adekvatne mjere protv nasilja muškaraca nad ženama.

    Elementi koji mogu promovisati diskusije o planiranju porodice, roda, i seksualnosti

    Prednosti muških i ženskih tijela i polne uloge variraju u zavisnosti od kulture, ali takođe postoje i mnogi zajednički obrasci koji se tiču društvene kontrole nad seksualnošću. Često oni reflektuju ranjivost žena kada je u pitanju muški autoritet.

    Podsjećamo da su polne uloge biološki određene, ali uloge rodova su društvene konstrukcije – što znači, da su određene društvenim i kulturnim faktorima i stoga se mogu promijeniti u zavisnosti od mjesta i vremena.

    Neki načini uticaja roda na slobodu seksualnog izražavanja žena:
    Žene imaju manju mogućnost da govore o svom seksualnom životu.
    • Ženska seksualnost je više regulisana u odnosu na mušku. Seksualne norme i uloge su većinom definisane od strane muškaraca. Stepen kontrole koji žene posjeduju u odnosu sa muškarcem će ozbiljno uticati na to da li osjećaju da mogu razgovarati sa svojim partnerom o, recimo, sigurnom seksu; onima koje su ekonomski zavisne će to biti mnogo teže.
    • Odlučivanje o vremenu stupanja u seksualne odnose: neke žene osjećaju da imaju manje moći da odluče kada da imaju seksualne odnose sa partnerom, zato što se suočavaju sa fizičkim prijetnjama i nevjerstvom.
    • Odlučivanje o prirodi seksualnog čina.
    Ekonomska kriza utiče na to da se mnoge žene odluče na seks zbog materijalnih pogodnosti.
    1. Neka proučavanja nagovještavaju da su mnoge žene monogamne i da žena ima više partnera, i to je » strategija kojom se ne teži ka zadovoljstvu, već je to način da se dođe do prihoda koje kontrolišu muškarci«.
    Neki od načina uticaja roda na seksualno izražavanje muškaraca:

    Muškarce uglavnom uče da su seksualna osvajanja način da se dokaže nečija muškost.

    • U mnogim društvima, smatra se da je pravo na više partnera bit same muškosti.
    • U mnogim kulturama je česta pojava da muškarci imaju više partnera nego žene.
    Muškarci se uglavnom suočavaju sa neuspjehom kada primjenjuju pritisak kada su u pitanju seksualne aktivnosti.
    • Za razliku od tema koje se tiču ranjivosti i nedostatka užitka, što se reflektuje kod žena, kod muškaraca se to preokreće kod težnje za dominacijom nad ženama i ispoljava se seksualno.
    • Smatra se da značajna komponenta muškog protivljenja da se koriste kondomi može poticati od njihove zabrinutosti da ne izgube erekciju dok ih stavljaju. Interesantno je da nijedno istraživanje nije zabilježilo veličinu ovoga faktora kada su u pitanju stavovi muškaraca prema kondomima.

    Opšti gender stereotipi

    Lista opštih ženskih i muških stereotipa

    ZENE SU:


    Zavisne
    Nejake
    Nekompetentne
    Manje bitne
    Emotivne
    Oruđe
    Domaćice
    Pomagači
    Nježne
    Neodlučne
    Plašljive
    Mirotvorci
    Oprezne
    Fleksibilne
    Tople
    Pasivne
    Pratioci
    Posmatrači
    Skromne
    Subjektivne
    Ljubazne
    Sekretarice
    Njegovateljice
    Blage
    Neuravnotežene
    Strpljive
    Radosne
    Pazikuće
    Kooperativne

    MUSKARCI SU:


    Nezavisni
    Moćni
    Kompetentni
    Bitni
    Razumni
    Donosioci odluka
    Zarađivači
    Vođe
    Zaštitnici
    Doslijedni
    Hrabri
    Agresivni
    Avanturisti
    Usredsrijeđeni
    Oslanjaju se na sebe
    Aktivni
    Vođe
    Tvorci
    Ambiciozni
    Objektivni
    Otvoreni
    Šefovi
    Jasni
    Snažni
    Stoici
    Plahi
    Uticajni
    Izvršitelji
    Takmičari
    Ginekologija...
    << 05/2007 >>
    nedponutosricetpetsub
    0102030405
    06070809101112
    13141516171819
    20212223242526
    2728293031


    Pojmovi...
    ABERACIJA (lat. aberatio-odstupanje)
    Ponašanje različito od društveno prihvatljivog; pod aberantnim seksualnim ponašanjem se podrazumijevaju sve one seksualne radnje koje nemaju za cilj produžetak ljudske vrste.
    AFRODIZIJAK
    (grč.afrodisios- koji se odnosi na ljubavni užitak) sredstvo za nadraživanje polnog nagona.
    AIDS
    Acquired Immunodeficiency Syndrome.
    AMENOREJA
    Produženi izostanak menstruacije.
    AMOMAKSIJA (grč. ammos-stajalište, mahe-borba)
    Seksualni odnos u parkiranom automobilu.
    ANALNI SEKS
    Seks pri kojem mladić stavi penis u anus ili rektum djevojke ili drugog mladića. Neki smatraju da je analni seks između mladića i djevojke dobar način da se izbjegne trudnoća. Ali je bolji način spriječavanja trudnoće korištenje kontracepcije. Prilikom analnog seksa, trebalo bi koristiti lubrikante i kondome.
    ANORGAZMIJA
    Nemogućnost postizanja orgazma.
    ANOVULACIJSKI CIKLUS
    Menstrualni ciklus u kojem ne dolazi do ovulacije.
    APSTINENCIJA
    Suzdržljivost, odricanje - neimanje seksualnih odnosa.
    ASEKSUALNOST (lat. a-ne + sexus-pol)
    Nezainteresovanost za seks; nedostatak seksualne želje ili nizak nivo erotskog odgovora kao posledica psihološke ili organske disfunkcije; (hiposeksualnost).
    AZT ili zidovudin
    Vrsta lijeka protiv virusa HIV- a. Djeluje tako da inhibira virusnu reverznu transkriptazu (vidi: retrovirus) te tako utiče na proces umnožavanja virusa.
    BAZALNA TEMPERATURA TIJELA
    Najniža normalna temperatura tijela izmjerena u uslovima potpunog mirovanja; mjeri se odmah nakon buđenja, a prije ustajanja.
    BILINGSOVA METODA
    Tehnika prirodne kontrole plodnosti kod koje se dani plodnosti, moguće plodnosti, i najveće plodnosti određuju pomoću posmatranja sluzi na otvoru vagine.
    BISEKSUALNOST
    Fizička i romantična privlačnost ljudi istog i suprotnog spola.
    BUŠI MOL (engl.bushie mall)
    Seksualni odnos na otvorenom prostoru.
    CASANOVA; SINDROM CASANOVE
    Giovanni Jacopo Casanova de Seingalt (1725 - 1798) je bio avanturist iz Venecije čije ime služi za primjer hiperseksualnog muškarca. Casanova je lažno prisvojio aristokratski dodatak „de Seingalt” kao pomoć u zavođenju žena i impresioniranju muškaraca. Gotovo sve što se zna o ovom raskalešanjaku dolazi iz njegovih višesveščanih „Memoara”.
    CELIBAT (lat.coeliebs - neoženjen, slobodan)
    Seksualno uzdržavanje; (afalatija, apstinencija, lagnokoliza).
    CERVIKS UTERUSA
    Donji kraj (grlić) materice koji se nastavlja u vaginu.
    CISTA
    Vrećasta tvorevina koja sadrži tekućinu ili polutekuću stvar.
    CORPUS LUTEUM
    Žuto tijelo - tvorevina koja nastaje u jajniku nakon oslobađanja jajne stanice. Ako je jajašce oplođeno, corpus luteum raste i stvara hormone koji održavaju trudnoću. Ako ne dođe do oplodnje ono propada.
    CYBERSEX
    Seks pomoću kompjutera. Ključ dobrog cybersexa je naravno u dobrom softweru i uzbuđujućim slikama, odnosno videoprikazu koji gledamo, a i u hardweru, dakle u predmetima i napravama koje nas uzbuđuju dok posmatramo našeg nestvarnog partnera i slušamo ga kako nam šapuće riječi koje želimo čuti.
    DIJAFRAGMA
    Gumeno sredstvo u obliku kapice koje se stavlja u vaginu preko grlića materice neposredno prije spolnog odnosa u svrhu kontracepcije.
    DILATACIJA i KIRETAŽA
    Hirurški zahvat kod kojeg se postepeno otvara grlić materice (tzv. dilatatorima) kako bi se uz pomoć instrumenta kirete odstranilo tkivo s površine endometrija i grlića materice.
    DISPAREUNIJA
    Bolni ili otežani spolni odnos.
    EDUKACIJA O SPOLNOSTI
    Obrazovanje o svim pitanjima spolnosti kao i spolnom izražavanju. Obrazovanje o spolnosti pokriva iste teme kao i seksualno obrazovanje, ali takođe uključuje teme poput odnosa, stavova prema spolnosti, spolnih uloga, spolnih odnosa te društvenog pritiska na spolnu aktivnost, omogućavanju informacija o spolnim i reproduktivnim zdravstvenim uslugama. Takođe može uključiti i obučavanje u komunikaciji, te vještine odlučivanja.
    EJAKULACIJA
    Ejakulacija je izbacivanje sjemene tekućine iz penisa za vrijeme orgazma. U izbacivanju sjemena uz opisane anatomske strukture sudjeluju i mišići koji se grče za vrijeme orgazma. Od njih su najvažniji bulbospongiosus, smješten oko mokraćne cijevi i kremaster (cremaster) koji drži testise u mošnji te kad se grči podiže testise. Kako je na vrhu testisa kao kapa pasjemenik u kojem su smješteni spermatozoidi, kod podizanja testisa kremasterom biva pritisnut i iz njega izlaze spermatozoidi kroz sjemenovod i dalje sve do mokraćne cijevi vani.
    EGZIBICIONIST
    Osoba koja pokazuje spolni organ drugim ljudima. U većini slučajeva to su muškarci.
    ENDOKRINOLOG
    Ljekar specijalist za hormonske poremećaje.
    ENDOMETRIJ
    Endometrij je unutrašnji sloj (sluznica) materice koja je građena od još dva sloja: srednjeg - miometrij i vanjskog - perimetrij. Srednji sloj je mišićni, vanjski oblaže matericu i dijeli je od ostalih organa u stomaku.
    ENDOMETRIOZA
    Stanje uzrokovano prisutnošću komadića endometrija u područjima izvan materice.
    EONIZAM
    Preoblačenje muškarca u ženu, termin koji je prvi upotrijebio Haveloc Ellis, aludirajući na Kavaljera Eona (Chavalier Charles Eon de Beaumont, 1728-1810 ), transvestita i francuskog diplomatu sa dvora Katarine Velike (transvestofilija, kros dresing, ginemimeza)
    EREKCIJA (lat.erigere - uspraviti, podići)
    Ukrućenje polnog organa.
    EREKTILNO
    Napeto, u našem slučaju se misli na ispunjeno krvlju.
    EROTOPATIJA ( grč. eros-fig. ljubav + pathos-nesreća, zlo, trpljenje)
    Opšti naziv za sve devijacije koje se odnose na polni nagon.
    ESTROGENI
    Hormoni koji se stvaraju u jajnicima, a odgovorni su za ženska spolna obilježja i imaju važnu ulogu u odvijanju ovulacije.
    FEROMONI
    Feromoni su hemijske supstance koje izlučuju neke životinjske vrste, a uzrokuju reakciju pripadnika iste vrste, obično suprotnog spola. Razlikuju se od hormona, koji su hemijske supstance proizvedene u organizmu kako bi uzrokovale reakciju u nekom drugom dijelu matičnog organizma. Već je dugo poznato da izuzetno male količine feromona koje proizvodi ženka nekih vrsta insekata mužjak uočava s velike udaljenosti, što ga podstiče da potraži ženku i pari se s njom. Mužjaci zauzvrat proizvode feromone koji podstiču ženke na parenje. Kod insekata reakcija je automatska i nekontrolirana.
    FOLIKUL
    Folikul je struktura koja se nalazi u jajnicima, građena od jajne stanice i u sredini okružene s nekoliko slojeva (zavisno o stadijumu u kojem se folikul nalazi) granulocitnih stanica. Te stanice luče u folikul i okolinu razne faktore koji su bitni za razvoj jajne stanice, te za sprječavanje rasta susjednih suparničkih folikula. Folikul se s vremenom povećava od nekoliko mikrona do nekoliko desetina milimetara. Sve se to odvija u procesu zvanom oogeneza.
    FOLIKULARNA CISTA
    Folikularna ili „vodena cista” je povećan folikul ispunjen tekućinom, koja nakon nekog vremena spontano prsne i jajna stanica se osobodi.
    FRIGIDNOST (lat. frigidus - hladan)
    Neprecizan i proizvoljan izraz za nesposobnost doživljavanja seksualnog uzbuđenja ili zadovoljenja; tradicionalno se pripisuje ženama.
    FSH
    Hormon koji stimuliše folikule, a luči ga hipofiza - stimuliše sazrjevanje jajne stanice u jajniku i lučenje estrogena.
    GRAAFOV FOLIKUL
    Graafov folikul je folikul koji nastaje u drugom stadijumu oogeneze. On ulazi u ovulacijski ciklus.
    G TAČKA
    Područje smješteno iza prednjeg zida vagine između kraja pubične kosti i vrata materice.
    HARMATOFOBIJA (grč harmato- poruga, ruganje + fobeomai-plašim se)
    Strah od seksualne nevještosti ili od pravljenja grešaka tokom seksualnog odnosa.
    HIV
    Human Immunodeficiency Virus.
    HIPOFIZA
    Žlijezda u osnovi mozga koja luči mnoge važne hormone, uključujući i one koji su ključni u procesu reprodukcije.
    HIPOTALAMUS
    Dio mozga koji djeluje kao glavni kontrolni centar organizma, smješten u bzai mozga i djeluje u međuzavisnosti s hipofizom.
    HISTEREKTOMIJA
    Hirurško odstranjivanje materice i grlića.
    HISTEROSALPINOGRAFIJA
    Metoda kojom se rendgenski snimaju materica i jajovodi nakon što se kroz grlić materice uštrca kontrastno sredstvo. Prikazuje se unutrašnjost materice i jajovoda.
    HEDONIZAM (grč. hedone- zadovoljstvo, naslada)
    Prepuštanje zadovoljstvima: hrani, piću, seksu.
    HETEROSEKSUALNOST
    Riječ potiče iz grčkog (heteros= različito) i znači privlačnost prema osobi suprotnog spola.
    HOMOSEKSUALNOST (grč. homos- isto)
    Privlačnost prema osobi istog spola (homoerotizam, invertnost, iterandrija, komaskulacija, lezbijanizam, tribadizam, seksualna inverzija, uranizam, lung-jang (kin. yang - aktivni muški princip)).
    HORMONI
    Hormoni su molekuli koji su u našem tijelu zaduženi za regulaciju najrazličitijih funkcija ( regulacija krvnog pritiska, rasta, razine, mnogih stvari u krvotoku, itd). Po građi ih dijelimo na steroidne i na bjelančevinaste. Oni djeluju preko receptora koji su smješteni na različitim dijelovima stanice. U tijelu ih luče žlijezde koje nazivamo endokrine žlijezde (npr. hipofiza, nadbubrežna, štitna, gušterača…)
    IMPOTENCIJA (lat. impotens-nemoćan)
    Muška seksualna nemoć; nemogućnost postizanja erekcije penisa (invirilnost, pareunastenija).
    IMUNOLOŠKI SASTAV
    Obrambeni sastav organizma protiv mikroorganizama (bakterija, virusa, parazita i glivica). Sastoji se od staničnog dijela i proizvodnje protivtijela. Dok je očuvan i zdrav osigurava zaštitu od zaraznih bolesti i čuva zdravlje organizma.
    INTRAVENOZNA PRIMJENA
    Uzimanje droga u nemedicinske svrhe pomoću igle i šprica u venu.
    JAJNA STANICA (OVUM)
    Ženska spolna stanica koja se spojena sa stanicom spermija može razviti u novu jedniku.
    JAJOVODI
    Dvije mišićne cijevi duž kojih jajna stanica putuje iz jajnika prema materici i u kojima dolazi do oplodnje.
    KAPACITACIJA
    Kapacitacija je pojam vezan uz oplodnju. Spermatozoidi prolaze iz rodnice kroz sluz koju luči vrat materice. U toj sluzi oni se kapacitiraju, odnosno prilagođavaju tijelu žene kroz 4- 6 sati. Za to vrijeme oni gube neke stvari sa svoje površine koje bi spriječile oplodnju. Samo oni spermatozoidi koji prođu taj proces su spremni za oplodnju.
    KIRETAŽA
    Struganje tkiva koje oblaže unutrašnjost materice instrumentom - kiretom. Obavlja se pod lokalnom anestezijom i uz prethodnu dilataciju grlića materice.
    KLIMAKTERIJ
    Godine oko menopauze tokom kojih nestaje reproduktivna funkcija.
    KOITOBALNIZAM (lat. coitus-sastanak, balnae-kupalište)
    seks u kadi.
    KOLPOSKOPIJA
    Tehnika posmatranja grlića materice (uvećana) kako bi se uočile promjene koje se običnim okom ne vide.
    KONDOM
    Kondom, ili „korice za penis”, je drevno kontracepcijsko sredstvo, iako je njegov opis prvi put objavljen tek 1564. godine u pjesmi De Morbo Gallico anatoma Gabrielea Fallopia (latinski - Fallopius) koji je živio od 1532. do 1562. godine. On je opisao „platnene korice”. Kondomi su se takođe izrađivali od životinjskih crijeva ili kože. Danas se izrađuju od lateks gume.
    KULTURA(lat. cultura-obrađivanje, obrazovanje)
    Eufemizam za fetiš:
    Engleska kultura: seksualna stimulacija izazvana šibanjem
    Francuska kultura: oralno genitalni seks
    Grčka kultura: analni seks
    Rimska kultura:grupni seks
    Orijentalna kultura: eksperimentisanje, mijenjanje položaja partnera tokom seksualnog odnosa.
    KRVNI PRIPRAVNCI
    Omogućavaju da se bolesniku daju samo pojedini elementi krvi koji su mu u datom trenutku najpotrebniji, npr. samo trombociti ili eritrociti.
    LAPAROSKOPIJA
    Postupak kojim se pregleda unutrašnjost trbušne šupljine, posebno jajnika, korištenjem instrumenta koji se zove laparoskop. Laparoskop je instrument vrlo sofisticirane optike, koji se uvodi kroz mali otvor u trbušnoj šupljini i njime ljekar može u potpunosti gledati unutrašnjost trbušnje šupljine i obavljati hirurške zahvate.
    LAPAROTOMIJA
    Hirurški zahvat u kojem se otvara trbušna šupljina.
    LH
    Hormon luteinizacije kojeg luči hipofiza, stimuliše ovulaciju i stvaranje žutog tijela.
    LIBIDO
    Spolni nagon, želja za spolnim kontaktom.
    LIMFOCIT T4
    Posebna loza imunoloških stanica koje su sastavni dio tzv. „stanične imunosti”. Pod pojmom „stanična imunost” smatramo odbrambenu reakciju organizma na mikroorganizme smještene unutar stanice. U toj reakciji nastaju limfociti T4 koji na imunološki specifičan način uz pomoć ostalih loza limfocita (T8, NK stanice) sudjeluju u ubijanju zaraženih stanica, a samim time i mikroorganizma.
    MAZOHIZAM
    To je polna abnormalnost, kada čovjek spolno uživa samo ako trpi boli i zlostavljenja od svog partnera.
    MASTOID
    (grč.mastos-dojka ili sisa) mastoidan - u obliku dojke.
    MASTODINIJA
    Bol u dojci (već i na sam dodir) i preosjetljivost prsne bradavice, obično za vrijeme menstruacije.
    MASTURBACIJA
    Postizanje orgazma samonadraživanjem spolnih organa.
    MENARHE
    Prva menstruacija.
    MENOPAUZA
    Prestanak menstruacije kod žena u klimakteriju, označava i posljednu menstruciju u reproduktivnom razdoblju.
    MENSTRUACIJA
    Krvarenje iz materice u sklopu menstrualnog ciklusa koje se ciklično ponavlja otprilike svakih 28 dana.
    MENSTRUALNI CIKLUS
    Razdoblje od prvog dana jedne menstruacije do prvog dana iduće mensruacije (razdoblje između dvije menstruacije).
    MISCEGENACIJA (lat.misceo-mješati, genus-rod)
    Seksualni odnos između pripdnika različitih rasa (interracial, alotriorastija, panmiksija).
    NEKROFILIJA
    Sexualno oskvrnjivanje leševa (vrsta seksualne nastranosti).
    NIDAH
    Uzdržavanje od seksualnih odnosa tokom jedne trećine mjeseca da bi seksualni nagon ostalih dvadeset dana bio pojačan
    NIMFOMANIJA
    Riječ je grčkog porijekla i doslovno znači „djevojačko ludilo”. Oxfordov rječnik engleskog jezika (Oxford English Dictionaty) je definiše kao „žensku bolest koju karakteriše morbidna i nekontrolisana seksualna želja”. Ostavljajući pitanje bolesti po strani, većina definicija nimfomanije uključuje elemente pretjerane i nekontrolisane seksualne želje. Ekvivalentni pojam za muškarce je satirijaza.
    ONANIJA
    Polno samozadovoljavanje ili masturbacija, odnosno nadraživanje polnog organa. Onanija nije čudno, nastrano seksualno ponašanje, nego sasvim prirodno.
    OOGENEZA
    Oogeneza je proces nastajanja ženske spolne stanice- oocite (jajne stanice) koji započinje u jajnicima još prije rođenja.
    Dijeli se na 3 stadijuma. Oocite se razvijaju iz oogonije. Njih u početku ima 7 miliona u svakome od jajnika. Tada neke od njih ulaze u profazu mejoze te postaju primarni oociti. Taj proces traje do 6 - og mjeseca nakon rođenja. Međutim, oociti stalno propadaju tako da ih pri rođenju ima oko 2 miliona, a prije puberteta 400 000. U tom prvom stadijumu primarni oociti se okružuju s nekoliko slojeva stanica i formiraju folikule, prvo primarne, a zatim sekundarne. U primarnom stadijumu oocite ostaju do pojave menarhe, prve menstruacije.
    Zatim poneki od folikula ulaze u drugi stadijum koji je kraći od prvog i traje 70 - 85 dana. U tom stadijumu se razvija struktura poznata kao Graafov folikul ili antralni folikul i ima promjer 2 - 5 mm.
    Treći stadijum je najkraći i odvija se samo kod žena u reproduktivnom razdoblju. On odgovara promjenama za vrijeme menstruacijskog ciklusa, tj. u tom stadijumu se završava mejoza i mitoza pa dolazi do otpuštanja jajne stanice iz folikula. To se događa smo u jednom od nekoliko folikula koji uđu u tu fazu. Taj folikul se naziva dominantni, dok ostali propadaju pod njegovim uticajem.
    OPLODNJA
    Oplodnja je spajanje ženske jajne stanice (oocite) s muškom spolnom stanicom (spermijem). Pri tome dolazi do miješanja genetskog materijala iz obje stanice.
    Prirodno se ona odvija u jajovodima. Naime, jajovodi prihvaćaju oocitu i svojim kretanjem lagano je premještaju prema materici. Ako je u međuvremenu došlo do spolnih odnosa u kojem su spermiji bili izbačeni u vaginu te su uspjeli preko mnogih prepreka doći do jajovoda onda je taj susret moguć. Jajovodi svojim gibanjem povećavaju mogućnost susreta. Spermiji mogu preživjeti oko 48 sati unutar ženskog tijela. Oplodnju mogu izvršiti samo oni spermiji koji su prošli kapacitaciju. Samo jedan spermij može oploditi jednu jajnu stanicu. Ostali propadaju.
    Nakon što je jajna stanica oplođena niti jedan više ne može prodrijeti u stanicu. Oplođena stanica se počinje dijeliti mitozom. Prije ugradnje u matericu oplođeno jajašce se već nekoliko puta podijelilo.
    Katkada se oplođeno jajašce može ugraditi u sam jajovod, tada govorimo o izvanmaterničnoj trudnoći. Takva trudnoća spada u rizične trudnoće.
    Postoji i pojam vještačke oplodnje, oplodnje „in vitro” poznatije kao „dijete iz epruvete”. To je proces u kojem se jajne stanice koje su prethodno izvađene posebnim tehnikama iz ženinog jajnika, vještački spajaju u Petrijevoj zdjelici pod mikroskopom sa spermijima dobijenim od oca ili banke sperme.
    ORALNI SEKS (žargonski: pušenje; pljuganje)
    je kada osoba liže i siše klitoris ili penis drugoj osobi. Djevojka ne može zatrudnjeti od upražnjavanja oralnog seksa sa svojim partnerom čak i kada proguta njegovu spermu.
    Važno: neke polno prenosive bolesti mogu se prenijeti oralnim seksom. Postoje aromatizirani kondomi koje možete koristiti prilikom oralnog seksa da bi se zaštitili od infekcija i polno prenosivih bolesti.
    ORALNO - GENITALNI SEX
    Oralno - genitalni seks (ponekad zvan „genitalni poljubac”) jest oralna stimulacija genitalija žene ili muškarca od strane partnera bilo kojeg pola. To znači da može biti homoseksualno ili heteroseksualno iskustvo. Osoba koja izvodi radnju može sa cjelivanja drugih dijelova tijela (npr. oralno nadraživanje grudi muškarca ili žene) preći na genitalije, a kad dođe do njih u aktivnost može uključiti i druge dijelove u neposrednoj blizini (npr. bedra ili perineum, dio tijela između anusa i polnog organa). Ponekad se izvodi i oralna stimulacija anusa (anilingus). Ako se postupak sprovodi na ženi, aktivnost je poznata pod nazivom kunilingus; ako se izvodi na muškarcu naziva se fellatio.
    ORGAZAM (svršavanje)
    Čin polnog akta u kojem partner ili partnerika doživi vrhunac seksualnog užitka. Kada mladić ima orgazam on ejakulira, to znači da sperma pomješana sa sjemenom tekućinom izlazi iz penisa. Kada djevojka ima orgazam njena vagina obično postaje vlažna. Neke djevojke mogu doživjeti više od jednog orgazma bez prekida. Ako osoba ne može doživjeti orgazam, to ne znači da nešto nije u redu.
    OSTEOPOROZA
    Osteoproza predstavlja smanjenje koštane mase. To je čest problem kod žena u menopauzi nakon što se prestane lučiti estrogen koji podstiče izgradnju kostiju.
    OVARIJ
    Jajnik - ženska polna žlijezda (organ) u kojem sazrjevaju jajne stanice i luče se hormoni.
    OVUM
    Jajna stanica - ženska polna stanica koja se spojena sa stanicom spermija može razviti u novu jedniku.
    OVULACIJA
    Ovulacija je trenutak izbacivanja zrele jajne stanice iz Graafovog folikula. Dešava se pod složenim utjecajima hormona, otprilike 14 dana nakon pojave menstruacije.
    PANSEKSUALNOST (grč. pan-sve, lat. sexus-pol)
    Zainteresovanost za sve vidove seksualnog opštenja.
    PEDOFILIJA
    Spolna nastranost, seksualna sklonost prema dječacima odnosno uopšte prema djeci istog ili suprotnog pola.
    PENETRACIJA
    Ulaz penisa u vaginu.
    PLANIRANJE PORODICE
    Samosvjestan trud parova ili pojedinaca da očekuju i ostvare željeni broj djece, te usklađuju vrijeme i trenutak njihovog rođenja. Planiranje porodice se ostvaruje kroz kontracepciju kao i liječenje nehotične neplodnosti. (IPPF EN)
    PLODNI DANI
    Dani u menstrualnom ciklusu u kojima nezaštićeni spolni odnosi mogu dovesti do trudnoće. To je vrijeme ovulacije i nekoliko dana prije i poslije tog dana.
    POLUCIJA
    Noćno izbacivanje sjemena.
    POSTELJICA
    Posteljica ili placenta je organ koji se stvara u materici za vrijeme trudnoće. U njoj je smješten fetus. Građena je od majčinog dijela i djetetovog dijela, a služi za prehranu fetusa. Naime, u posteljici se razlijeva majčina krv, pa se stvari iz majčine krvi premještaju preko membrana u djetetov krvni optok. Tako dijete dobija šećer i druge stvari do svog rođenja.
    Osim toga, posteljica luči i ljudski korionski gonadotropin (HCG, eng. Human Corion Gonadothropine), hormon sličan luteinizirajućem hormonu (LH) koji podstiče žuto tijelo na lučenje progesterona. U toku trudnoće i sama posteljica počinje da luči progesteron.
    PREZERVATIV
    Vidi kondom.
    PROGESTRON
    Ženski polni hormon koji luči žuto tijelo nakon ovulacije. Podržava razvoj trudnoće.
    PROLAKTIN
    Hormon hipofize koji stimuliše stvaranje mlijeka u dojkama.
    PROSTAGLANDINI
    Stvari (hormoni) koji prirodno nastaju u tijelu, a mogu stimulisati kontrakcije mišića materice.
    PUBERTET
    Razdoblje života u kojem počinju funkcionisati reproduktivni organi mladića i djevojke.
    REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE
    Reproduktivno zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socialnog dobrostanja, a ne samo odsutnost bolesti, u svim pogledima vezanih za reproduktivni sastav i njegovo funkcionisanje.
    Stoga reproduktivno zdravlje podrazumijeva da su ljudi u mogućnosti da imaju zadovoljavajući i siguran spolni život i da imaju sposobnost ostvarivanja potomstva kao i slobodu u odlučivanju da li, kada i koliko često ostvariti isto. Bezuslovna su prava muškaraca i žena na informisanje i pristup sigurnim, priuštivim i prihvatljivim načinima planiranja porodice po njihovom izboru, kao u drugi načini i mogućnosti njihovog izbora za kontrolu plodnosti koji nijesu u suprotnosti sa zakonom; kao i pravo na dostupnost prikladne zdravstvene zaštite koja će omogućiti ženi sigurnu trudnoću i porod kao i omogućiti parovima najbolju šansu na zdravo novorođenče. (UN)
    REPRODUKTIVNA PRAVA
    Reproduktivna prava okupljaju određena ljudska prava u sklopu nacionalnog prava, međunarodnih ljudskih prava i drugih sprazumnih dokumenata. Ta prava počivaju na prepoznavanju osnovnog prava svih parova i pojedinaca da slobodno i odgovorno odlučuju o broju, vremenskom razmaku i trenutku rođenja njihove djece, kao i da imaju dostupne informacije i sredstva za isto. (UN)
    RETROVIRUS
    Određena skupina RNA virusa koji između ostalih enzima sadrže i enzim „reverznu transkriptazu” koja virusni RNA molekul prepisuje u DNA molekulu. Taj proces je suprotan svim ostalim živim bićima. Nakon procesa „obrnutog prepisivanja”, završni produkt DNA molekula sadrži ekvivalentne genetske informacije izvorne virusnog RNA molekula.
    SADIZAM (franc, prema Marques de Sade, razuzdanom psihopati i piscu romana)
    Polna izopačenost gdje je polno zadovoljenje spojeno sa zadavanjem tjelesnih muka drugoj osobi.
    SALPINGITIS
    Upala jajovoda.
    SEKSAUTIZAM (lat. sexus- pol + grc. autos-sam)
    Opsjednutost mislima o seksu (erotomanija).
    SEKSIZAM (lat. sexus- pol)
    Diskriminacija po pitanju pola.
    SEKSOFIJA ( lat. sexus-pol + grč. sophia- mudrost)
    Seksualna filoSofija, principi i znanja koja ljudi stiču na osnovu ličnih seksualnih iskustava.
    SEKSOFOBIJA (lat. sexus-pol + grč. fobeomai- plašim se)
    Strah od seksualnih odnosa i svega onoga što se na njih odnosi (erotofobija, koitofobija).
    SEKSUALNI APARTHEJD (lat.sexus-pol + afr. apartheid-odeljenost, odvojenost)
    Rigidna podijeljenost na muško i žensko, pri čemu su ženskom dijelu raznim religioznim ili zakonskim normama i tabuima uskraćena elementarna prava i slobode.
    SEKSUALNO ZDRAVLJE
    Upotpunjavanje tjelesnih, emocionalnih, intelektualnih i društvenih vidova spolnog postojanja na načine koji obogaćuju i unaprijeđuju ličnost, komunikaciju i ljubav... pa zbog toga seksualno zdravlje podrazumjeva pozitivan pristup ljudskoj seksualnosti i svrha brige o seksualnom zdravlju bi trebala biti unaprijeđenje života i međuljudskih odnosa, a ne samo savjetovanje i briga vezana za plodnost i spolno prenosive bolesti. (World Health Organisation - WHO).
    SEKS - (s)polni odnos
    Polni odnos (koitus) je prodiranje erektiranog muškog spolnog organa (penisa) u ženski (vaginu). Pri tome, pod uticajem spolnih hormona, aktivira se parasimpatički dio sastava koji omogućava erekciju. To omogućava punjenje krvlju kavernoznih tkiva u dražici i penisu.Erektrani penis lakše prodire u vaginu dok se erektirana dražica bolje prijanja uz penis pojačavajući masažu oba. Parasimpatikus podstiče i vaginu na pojačano lučenje tekućine (sekreta) što omogućava lakše prodiranje i ugodniju masažu.
    Ako ne dolazi do dovoljnog vlaženja vagine, spolni odnos može biti bolan za djevojke. To se može spriječiti dužom predigrom u opuštajućoj atmosferi tako da se tijelo pripremi na spolni odnos.
    SIDA
    Syndrome d`Imunodeficience Acquise.
    SIGURAN POLNI ODNOS
    Polni odnos koji sprječava razmjenu krvi, sjemene tekućine ili vaginalnog sekreta.
    SJEMENA TEKUĊINA
    Tekućina koju muškarac ejakulira, a sadrži stanice - spermije, kao i izlučevine žlijezda (prostate i pasjemenika).
    SPERMA
    Sperma, sjeme ili ejakulat se sastoji od muških spolnih stanica (spermija) i sekreta iz raznih žlijezda (sjemenskih mjehurića, prostate i bulbouretralnih žlijezda). Svrha tog sekreta je prehrana spermija i zaštita od kisele sredine koja se nalazi u vagini kao prepreka oplodnji. U jednom ejakulatu od 3 - 4 mL ima od 200 do 400 miliouna spermija. Spermiji se kreću brzinom od 44 mm/ min.
    SPERMIOGENEZA
    Spermiogeneza je složeni proces nastajanja spermija koji se odvija u testisima. Za proces je potrebna nešto niža temperatura nego što je tjelesna stoga su testisi smješteni u mošnji (skrotumu). Proces se odvija od puberteta pa do otprilike 80 - e godine. Dnevno se stvara oko 100 - 200 miliouna spermija. Proces teče od spermatogonije, preko raznih oblika spermatocita, zatim spermatida do spermija. U tom procesu uz složene diobe, skuplja se jezgra stanice, smanjuje citoplazma, pojavljuje se bič. Kad prođe sve faze spermij se izbacuje u unutrašnjost kanalića. Iz jedne spermatogonije može nastati 64 spermija, a za to je potrebno oko 70 dana.
    SPREMICIDAN
    Koji uništava spermije.
    SPERMIJ
    Muška spolna stanica.
    SPOLNE BOLESTI (isto POLNE)
    Infekcije koje se prenose spolnim putem.
    STREILIZACIJA
    Postupak kojim se osoba trajno onesposobljava za reprodukciju.
    STERILNOST
    Nemogućnost začeća.
    STRES I SESEXUALNOST
    Ponekad se seksualne disfunkcije (smetnje, problemi) pojavljuju zbog stresa koji se javlja u nekoj posebnoj situaciji, kao što je strah od otkrivanja neke tajne, strah od neuspjeha ili čak strah od trudnoće. Tjeskobna preokupacija trenutnim neuspjehom može uzrokovati poteškoće sljedeći put, započinjući „začarani krug”, odnosno ciklus neuspjeha, koji uključuje anticipaciju neuspjeha i distanciranje kroz zamjenu uloge sudionika ulogom posmatrača. To je jedan od najčešćih uzroka sekundarne impotencije i nemogućnosti postizanja orgazma (anorgazmije). U takvim su slučajevima obično korisni savjetovanje i seksualna terapija.
    TESTISI
    Muški spolni organi (žlijezde) koje su zadužene za proizvodnju muških spolnih stanica - spermija kao i proizvodnju hormona testosterona.
    TRANSEKSUALIZAM (lat. trans - preko, s druge strane + sexus - pol)
    Promjena pola hirurškim putem uz hormonalnu terapiju; TS.
    ULTRAZVUK
    Dijagnostička metoda koja koristi zvučne talase za stvaranje slike unutrašnjih organa.
    UTERUS
    Materica - šuplji mišićni organ u ženskom tijelu u kojem se oplođena jajna stanica ugnjezdi i razvija do porođaja.
    VAGINA
    Mišićna cijev u koju tokom penetracije ulazi muški spolni organ - penis i ispušta ejakulat (sjemenu tekućinu). U toku porođaja predstavlja dio porđajnog kanala. Kroz nju ističe menstrualna tekućina.
    VAGINIZAM
    Bolni grč vagine koji onemogućava ulaz penisa i spolni odnos.
    VAZEKTOMIJA
    Hirurški sterilizacijski postupak kojim se podvezuju sjemenovodi tako da kroz njih ne mogu prolaziti spermiji. Sprovodi se u svrhu kontrole začeća, tj. kontracepcije.
    ZIGOTA
    Oplođena jajna stanica.

    GINEKOLOSKI RIJECNIK
    ABORTUS: pobačaj, namjerni ili nenamjerni prekid trudnoće prije 22. ili 24. tjedna trudnoće
    ABRUPTIO PLACENTAE: nenormalno, prijevremeno, odvajanje posteljice od ploda
    ALFA-FETOPROTEIN(AFP) testiranje: metoda pretraživanja sa svrhom otkrivanja poremećaja ploda: testom se mjeri alfa-fetoprotein, tvar koju stvara plod, a testira se u majčinoj krvi.
    AMNIOCENTEZA: test za otkrivanje poremećaja ploda: amnionska tekućina (plodna voda oko fetusa) uzima se iglom i testira u laboratoriju.
    AMNIONSKA TEKUCINA: tekućina koja ispunjava amnionsku vreću koja se nalazi oko ploda, a ima ulogu zaštititi plod i pupćanu vrpcu od mehaničkih ozljeda.
    AMNIONSKA VRECA: membrana koja okružuje plod.
    AREOLA: pigmentirana koža oko bradavica dojke.
    BAZALNA TIJELESNA TEMPERATURA: temperatura vašeg tijela neposredno nakon buđenja, prije ikakve aktivnosti.
    BRAXTON HICKS KONTRAKCIJE (grčevi): poznati su i pod nazivom lažni trudovi. To su nepravilna stezanja (grčevi) koja se javljaju par dana ili tjedana prije poroda.
    CERVIKALNA SLUZ: sluzava tvar koju proizvodi cervix (vrat maternice)
    CHLOASMA (kloazma): pigmentirane promjene kože obraza, nosa i čela tijekom trudnoće. Ponekad se nazivaju "trudnička maska".
    CHORION (korion): ovojnica ploda koja čini dio posteljice.
    DEPO-PROVERA INEKCIJA: injekcija steroida koja sprečava trudnoću; jedna injekcija se daje svakih 90 dana.
    DIJAFRAGMA: tanki, savitljivi, gumeni prsten u obliku plitke kapice koji se postavlja u rodnicu preko vrata maternice, a služi za kontracepciju. Treba je koristiti sa spremicidnim kremama za dodatnu sigurnost.
    DILATACIJA: širenje
    DILATACIJA I KIRETAZA: širenje vrata maternice i struganje njenih zidova
    DILATACIJA I EVAKUACIJA: širenje vrata maternice i odstranjenje sadržaja maternice
    DOWN SINDROM: kromosomski poremećaj; djeca s ovim sindromom imaju tipičan izgled i mentalno su retardirana.
    EKLAMPSIJA: poremećaj u trudnoći kod kojeg se javljaju grčevi cijelog tijela
    EKTOPICNA TRUDNOCA: razvoj oplođenog jajašca izvan maternice (vanmaterična trudnoća)
    EDEM: oteklina, oticanje tkiva; u trudnoći se javlja obično na člancima nogu; uzrokovan je pojačanim zadržavanjem tekućie u tijelu
    EMBRIO: plod do 10. tjedna trudnoće, kada su razvijeni gotovo svi organi
    ENDOMETRIJ: unutarnji sloj maternice
    ESTROGEN: ženski hormon koji omogućuje trudnoću jer uzrokuje sazrijevanje jajašca svaki mjesec
    FETALNI ALKOHOLNI SINDROM(FAS): komplikacije u razvoju djeteta koje nastaju zbog majčinog konzumiranja alkohola u tijeku trudnoće
    FETUS: plod nakon 10. tjedna razvoja do rođenja
    FUNDALNA VISINA: udaljenost od vrha maternice do stidne kosti, služi za praćenje rasta ploda, liječnik je počinje mjeriti u drugom tromjesečju trudnoće
    GANADOTROPIN-RELEASING HORMON (GnRH): hormon koji u prvoj polovini menstrualnog ciklusa otpušta hipotalamus, dio mozga koji nadzire rad hipofize i spolnih žlijezda
    HIPOFIZA: žlijezda na bazi mozga koja otpušta folikul stimulirajući hormon (FSH) u prvoj polovini menstruacijskog ciklusa, a luteinizirajući hormon (LH) u sredini menstrualnog ciklusa
    HIPATALAMUS: struktura u mozgu koja otpušta gonadotropin-releasing hormon (GnRH) i na taj način nadzire rad hipofize i preko nje rad spolnih žlijezda.
    INTRAUTERINI ULOZAK: sredstvo za kontracepciju koje se umetne u maternicu i tamo mehanički sprječava usađivanje oplođene jajne stanice (spirala)
    KOLOSTRUM: prvo mlijeko; tekućina iz dojki koja teče tijekom prvih nekoliko dana nakon poroda te se postepeno zamjenjuje konačnim mlijekom.
    KONDOM: tanka, savitljiva ovojnica koja se koristi za sprečavanje neželjene trudnoće; muški kondom se stavlja na penis u erekciji prije spolnog odnosa, a ženski kondom se umetne u rodnicu prije seksualnog odnosa.
    KIRETAZA: struganje unutarnjeg sloja maternice.
    LANUGO: mekane, nježne dlake koje prekrivaju fetus; počinju rasti sredinom drugog tromjesečja, a počinju nestajati kasnije u trudnoći
    LAPAROSKOPIJA: oblik kirurgije kod kojeg se laparoskop (mali teleskop sa svjetlom) uvodi u trbušnu šupljinu kroz vrlo maleni otvor
    LAPAROTOMIJA: kirurški zahvat na trbušnoj šupljini koji počinje rezom na njoj
    LEOPOLDOV HVAT (Leopold-pavlikov hvat): postavljanje liječnikove ruke (ruku) u različite položaje na trbuh trudne žene, što ima za cilj utvrditi način na koji plod leži u maternici; obavlja se u trećem tromjesečju
    LINEA NIGRA: tamna linija koja se proteže od vrha trbuha do stidne kosti; može se pojaviti i pojačavati kako trudnoća napreduje
    LUTEINIZIRAJUCI HORMON (LH): hormon koji otpušta hipofiza; njegova se razina povećava neposredno prije ovulacije i on potiče otpuštanje jajne stanice iz jajnika
    MORNING-AFTER PILL: prevod sa engleskog glasio bi: jutro-poslije-tableta; naziv označava tabletu koja se popije nakon spolnog odnosa za koji se sumnja da je mogao rezultirati trudnoćom; tableta sadrži visoke doze hormona i kontracepcijsko je sredstvo
    NORPLANT UMECI: savitljive cjevčice veličine šibice koje se umetnu u nadlakticu, a napunjene su hormonima koji sprečavaju trudnoću; pružaju zaštitu od trudnoće i do pet godina
    ORALNI KONTRACEPTIV (OC): još se nazivaju anti-baby pilule; služe za sprecavanje nezeljne trudnoce; sadrže hormone koji mijenjaju normalni ženin menstrualni ciklus
    OVARIJ (jajnik): jajnik je spolna žlijezda koja se nalazi u trbušnoj šupljini žene; proizvodi hormone i jajne stanice
    OVULACIJA: otpuštanje jajne stanice iz jajnika na sredini menstrualnog ciklusa
    OVUM (jaje): jajna stanica koja se razvija u jajniku
    PLANCENTA (posteljica): posteljica je organ koji stvara tijelo trudnice u svrhu opskrbe ploda hranjivim tvarima i kisikom
    PLACENTA PREVIA: stanje kod kojeg posteljica prekriva ili blokira vrat maternice
    PRE-EKLAMPSIJA: vrlo visok krvni tlak, proteini u mokraći i edemi (otekline)
    PRMATURNA RUPTURA MEMBRANE (PROM): pucanje plodnih ovoja najmanje tri tjedna prije termina poroda
    PREURANJENI TRUDOVI: trudovi najmanje tri tjedna prije termina poroda
    PROGESTRON: ženski spolni hormon koji potiče zadebljanje endometrija (unutarnjeg sloja maternice) za smještanje oplođenog jajašca u drugoj polovini menstruacijskog ciklusa
    SPERMICID: žele, pjena, čepić ili krema koja sadrži kemijsku tvar koja ubija spermije; unosi se u rodnicu prije spolnog odnosa i preporučljivo ga je koristiti s nekim drugim sredtvom za kontracepciju u kombinaciji (kondom, dijafragma)
    SPINA BIFIDA: nepotpuno zatvaranje neuralne cijevi ploda, što rezultira rascjepima u području kralježnice
    TAY-SACHS BOLEST: teška, nasljedna bolest koja pogađa nasljednike sjevero-istočnih europskih Židova; dovodi do rane sljepoće, epi napadaja i smrti u dječjoj dobi
    TUBARNA LIGACIJA: kirurška sterilizacija žene; trajan oblik kontrole začeća kod kojeg se jajnici podvežu ili zapečate. Ovaj postupak sprječava putovanje jajašca u kakovode i oplodnju
    ULTRASONOGRAFIJA: ultrazvuk - kod ove pretrage korištenjem ultrazvučnih valova stvara se slika fetusa u maternici
    UTERUS: maternica; kruškoliki organ smješten u donjem dijelu ženskog trbuha, u kojem se oplođena jajna stanica razvija u embrio i kasnije fetus
    VAGINALNA SPUZVA: malo, spužvasto, upijajuće kontracepcijsko sredstvo natopljeno spermicidom koje se postavlja ispred ušća maternice prije spolnog odnosa
    VERNIX CASEOSA: bijela, ljepljiva tvar koja prekriva fetus i tvori zaštitni sloj; počevši već od prvog tromjesečja
    VERTEX: glava-dolje položaj fetusa u maternici
    VILLI: prstoliki izdanci koriona (fetalne membrane koja čini dio posteljice)
    POBACAJ: neželjeni prekid trudnoće prije 22. ili 24. tjedna trudnoće
    PRIRODNO PLANIRANJE OBITELJI: metoda bilježenja promjena bazalne tjelesne temperature i/ili opažanja mjesečnih promjena sluzi koja izlazi iz rodnice, a stvara se u vratu maternice; ove dvije metode mogu pomoći u određivanju plodnih i neplodnih dana
    UZORAK KORIONSKIH RESICA : test koji se radi tijekom prvog tromjesečja trudnoće za provjeru abnormalnosti ploda: uzorak korionskih resica, izdanaka koriona koji izgledaju poput prstiju, uzima se iz koriona (plodna ovojnica koja je dio posteljice) i proučava u laboratoriju.
    ZADAK: položaj ploda pri kojem na ušću maternice nije glava već stražnjica ili stopala djeteta.

    GMAIL
    neca1984@gmail

    MOJI FAVORITI

    GINEKOLOGA JE:
    349354

    Powered by Blogger.ba